Vučić protiv Tačija ili Tači protiv Vučića

Premijer Kosova Avdulah Hoti izjavio je da ponovo pokrenut dijalog sa Beogradom nije tehnički, već, kako je rekao, "dijalog o međusobnom priznanju. Ne postoji tehnički dijalog, već samo dijalog o konačnom sporazumu o međusobnom priznavanju i normalizaciji odnosa između dvije zemlje", napisao je Hoti.

Specijalna vijeća i Specijalno tužilaštvo Kosova su privremenog karaktera s konkretnim mandatom i nadležnošću u postupku za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga krivična djela prema zakonima Kosova, koja su započeta ili izvršena na Kosovu u periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine od strane građana Kosova ili Savezne Republike Jugoslavije, odnosno protiv njih. - To su optužbe protiv mene i našeg zajedničkog rata sa SAD, NATO, Evropskom unijom i drugim prijateljskim zemljama, za oslobađanje naroda Kosova od fašističke diktature Slobodana Milošević i države Srbije. Danas vam uvjereno kažem da ovaj proces ne samo da neće ponovo pisati ovu historiju ispisanu krvlju i žrtvom čitavog naroda u borbi za slobodu, već nasuprot, od ovog procesa, koji god da je njegov tok i koliko god da on traje, slavna historija otpora, preživljavanja i trijumfa nad osvajačem, koji je želio da počisti albanski narod na Kosovu sa lica zemlje, potezima etničkog fašizma, jednom zauvijek postat će nedodirljiva. Tokom ova četiri dana, potrudio sam se da razjasnim i da dam informacije o mojoj ulozi, mojim odgovornostima tokom rata, dakle tokom perioda koji pokriva Specijalni sud. Sve ovo vrijeme bio sam u pratnji ambasadora Prospera u svojstvu advokata. Ukoliko oni to urade na profesionalan način i nepristrano i časno, oni lako mogu doći do zaključka da ja nisam učinio nikakvu vrstu zločina i navodna kršenja. Poručio je da je u svakom slučaju “njihova borba bila pravedna, jer je bila borba za slobodu”. Dodao je da je upravo zato Kosovo imalo podršku demokratskog svijeta, Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i NATO-a. Kako je izjavio u videoporuci u subotu uvečer "ovo je nastavak, dug 21 godinu, optužbi, kleveta i izmišljotina protiv Oslobodilačke vojske Kosova i nastojanja naroda Kosova da se izbori za slobodu i državu".

U vrijeme potpisivanja Briselskog sporazuma 2013. godine Aleksandar Vučić je bio „dečko koji obećava“, a danas je „dečko koji ne izvršava“, izjavio je u intervjuu FoNetu predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić i dodao da ... predsjednik Srbije „još nije otpisan kao Boris Tadić, ali je u sličnoj poziciji i ima još neko vrijeme“. Sumnje su počele, iako još nije odlučeno da je to „brod sa koga treba pobjeći“.  Stranci su oni koji su najviše investirali u Vučića“, poput njemačkih narodnjaka, Britanaca i Amerikanaca, već sada aktiviraju svoje mehanizme „stavljanja do znanja da mora stvari da mijenja ili će oni mijenjati njega“. Povodom nastavka dijaloga Beograda i Prištine, on je ipak primijetio pozitivnu promjenu u odnosu na prethodne susrete te vrste, jer ona sada uključuje „osnovne informacije“ sa sastanka, a isključuje „emocije i smatranja o pitanjima neke daleke budućnosti“. On procijenjuje da su „možda nešto u međuvremenu naučili od Richarda Grenella", a to je da pokušaju sa „win-win“ pozicijom, umjesto sa pričama „mora nešto da se izgubi, da bi onaj dobio i obrnuto“. Govoreći o temama koje su otvorene u Briselu, Janjić je konstatovao da one „ne mogu da se riješe ako nema političkog dogovora, ali da, prije svega, ne mogu da se riješe ako pregovarači nemaju viziju“. On obnavljanje dijaloga Beograda i Prištine vidi kao „drugi talas, a ne novi pik, prvog talasa“, mada „nije riječ o dva različita procesa, već o kontinuitetu“. Janjić ocjenjuje da će situacija biti jasnija poslije formiranja nove Vlade Srbije. Upitan da li će se stvari oko Kosova rješavati mimo Beograda ukoliko Srbija ne prihvati pravno obavezujući sporazum ili ne dopusti članstvo Kosova u UN-u, Janjić je odgovorio da će „pravno obavezujući sporazum, šta god to značilo, biti na kraju prihvaćen“. On smatra da će pravna obaveznost tog sporazuma značiti „mijenjanje unutrašnjih regulativa“.

Kako je poručio, „ako Srbija želi da napreduje, ne bi trebalo da radi ono što je Vučić radio od 2016. godine sa idejom razmjene teritorija, kojom je zapravo ohrabrio stav o priznanju“, a istovremeno „bodrio snagu argumenata Njemačke o modelu dvije Njemačke“.

„Moja briga je sada da se njemačka politička scena ne okrene protiv nas“, upozorio je Janjić, argumentujući to strahovanjem „da Vučićevi lobisti i dalje pričaju o podjelama“. Vlast u Srbiji trebalo bi da stavi do znanja „da je riječ o dugom procesu, ali da problemi mogu brzo da se rješavaju kroz priznanje realnosti Kosova, odustajanje od terminoligije tzv. država ili Priština“ i prihvatanje činjenice da je riječ o "Republici Kosovo". Kako je razjasnio, u nju ne šaljemo ambasadora, ali sa njom normalizujemo odnose u dva koraka, s tim što je drugi korak potpuno priznanje, koje bi trebalo ostaviti za budućnost, dok bi u međuvremenu skinuli sa vrata sve ostale međusobne probleme. Uprkos otkazivanju sastanka u Vašingtonu, Janjić tvrdi da je Amerika veoma prisutna, što se vidi i na osnovu susreta (specijalnog izaslanika EU za dijalog) Miroslava Lajčaka sa (specijalnim predstavnikom State Departmenta za Zapadni Balkan) Matthewom Palmerom uoči skupa u Briselu. On je podsjetio da su i Rusi prisutni i obaviješteni, jer je Lajčak posjetio i Moskvu, ali je visokom evropskom predstavniku za spoljnu politiku i glavnom pregovaraču EU zamjerio što se „svima udvaraju“.