srijeda, 29. srpnja 2020.

Danas je dan D za Veliku Srbiju




Poštovani čitaoče da li vjeruješ da od današnjeg dana se odlučuje da li će biti ponovo rata na Balkanu! Ulični neredi i haos na ulicama nisu donijeli bog zna šta. Zapravo možemo konstatovati ništa se nije promijenilo osim onih demonstranata na vlasti je ostala Vlast. U nastalom kaosu srpski stratezi smatraju da mogu povratiti sve do sada izgubljeno u izgubljenim ratovima. Odugovlačenjem konačnog razrješenja i zatvaranja balkanske krize uz pomoć višestranog poigravanja i korištenja slabosti uključenih strana srpska politika pokušava dobiti na vremenu kako bi spremno dočekala nekakav novi veliki geopolitički preokret na čijem provociranju aktivno radi. Osim što je igra srpske politike, praktički sračunata na izazivanje velikog sukoba moćnih izvanregionalnih igrača u kojima bi ona profitirala u ovome povijesnom trenutku teško ostvariva, ona je ipak izuzeto opasna jer balansira po samim crtama sučeljavanja najmoćnijih država svijeta. Kako god se razvijali događaji, Beograd i politički krug oko Aleksandra Vučića može biti siguran da će u nekoj novoj velikoj ratnoj igri biti jedini gubitnik, a nikako dobitnik.  Koliko iskustva Evropska unija ima sa riješavanjem konfliktnih stanja kao što je ovaj Balkanski? Takodje, ne smije se zaboraviti da su upravo oni iz „gospodje Evrope“ istjerali iz dešavanja svjetskog „dežurnog policajca“. Balkan nije Libija, Sirija ili nekakav južni Sudan po kojima se može tek tako haračiti iako napuhanim europskim diplomatima vjerojatno svi djeluju jednako blesavo i naivno. No, to je samo opasni privid. Ukoliko se radikalno ne promijene stavovi uključenih u balkansku krizu i način djelovanja europskih moderatora koji pokušavaju istisnuti bilo kakav sporazum, koji bi prije svega njima odgovarao, ratni požar će se nekontrolirano rasplamsati. 
Činjenica da je Specijalno tužiteljstvo Haškoga suda podignulo optužnicu za ratne zločine protiv kosovskog predsjednika Hashima Tachija svjedoči o rastućem raskolu između SAD-a i Europske unije, izjavio je Montgomery. On je siguran kako objava optužnice protiv kosovskog čelnika uoči njegovih pregovora s predstavnicima Srbije u Bijeloj kući, nije slučajnost. Radi se o pokušaju uništenja inicijative posebnog predstvanika američkog predsjednika po tom pitanju Richarda Grennela, navodi američki diplomat. „Nitko ne vjeruje kako je to slučajnost!“, kazao je Montgommery u intevjuu za Tanjug. Također naglašava kako sukob pozicija SAD-a i EU „jamačno neće dati mogućnost za pronalazak rješenja kosovskoga problema u skoroj budućnosti“.
Većina građana Srbije potpis na priznanje Kosova bi smatrala izdajom  i jednostavno bi potpisnika nabili na kolac ako prije toga ne bi uspio  pobjeći. Stoga ni eventualno vanjsko rušenje Vučića ne bi dalo očekivane učinke, dokle god je u pretežitom dijelu političkog korpusa  živo uvjerenje da se Kosovo može vratiti pod okrilje Srbije. Tko god prizna Kosovo, nabit će ga na kolac. Sa srpske strane u takvoj situaciji građanskog raspoloženja jednostavno nema prostora za neke velike pregovore i ustupke. Nije problem samo Vučić, nego prevladavajuća politika u Srbiji, bila ona na vlasti ili opoziciji i prevladavajući stavovi građana. No, nije ni Srbija ta koja nema prostora za manevar. Identična situacija je i s Europskom unijom koja ne želi nikakvu korekciju granica u Europi i koja je onemogućila američki plan o korekciji granica Kosova i Srbije zamjenom teritorija nakon čega bi uslijedilo priznanje Kosova. Očito je da svi imaju malo manevarskog prostora i da svi akteri ne čine ono što bi željeli, nego ono što moraju. To je opasna pat-pozicija koja ukoliko se nastavi, ne može voditi ničemu drugome do ratnom razriješenju. Nasilni prosvjedi u srpskim gradovima proizvod su upravo takvog geopolitičkog okvira. Balkan je zapravo već u plamenu za sada posredničkih sukoba suzavcem, palicama, kamenjem i molotovljevim koktelima, a ako se stvari nastave odvijati u istom smjeru, lako mogućim pravim ratnim sukobima.  Taj novi, po sadašnjem stanju stvari, neizbježni rat, razlikovat će se od svih dosadašnjih balkanskih ratova. Gospodari NATO-a najmoćnije države Zapada primjenom superiorne vojne tehnologije mogu razoriti civilnu i  vojnu infrastrukturu Srbije i nanijeti gubitke ključnim vojnim potencijalima. Ipak, posve je sigurno da udari iz zraka i velikih udaljenosti neće u potrebnoj mjeri uspjeti neutralizirati kopnene borbene potencijale. Problem je što nitko od umiješanih svjetskih sila nije raspoložen čizmom svoga vojnika stupiti na tlo BiH ili Srbije u okviru pravih ratnih operacija. Nije teško zaključiti gdje će velike sile, ukoliko dođe do tako velikog razvoja događaja, tražiti potrebne vojničke čizme.

Nema komentara:

Objavi komentar

Grad bez žena nema sutra

       Nikada lošiji rezultati za ideju gradjanske BiH upravo su završene. I možemo posmatrati rezultate toga. U gradskom vijeću Zenice,...