Poštovani čitaoče da li vjeruješ da od današnjeg dana se odlučuje da li će
biti ponovo rata na Balkanu! Ulični neredi i haos na ulicama nisu donijeli bog
zna šta. Zapravo možemo konstatovati ništa se nije promijenilo osim onih
demonstranata na vlasti je ostala Vlast. U nastalom kaosu srpski stratezi
smatraju da mogu povratiti sve do sada izgubljeno u izgubljenim ratovima. Odugovlačenjem
konačnog razrješenja i zatvaranja balkanske krize uz pomoć višestranog
poigravanja i korištenja slabosti uključenih strana srpska politika pokušava
dobiti na vremenu kako bi spremno dočekala nekakav novi veliki geopolitički
preokret na čijem provociranju aktivno radi. Osim što je igra srpske politike,
praktički sračunata na izazivanje velikog sukoba moćnih izvanregionalnih igrača
u kojima bi ona profitirala u ovome povijesnom trenutku teško ostvariva, ona je
ipak izuzeto opasna jer balansira po samim crtama sučeljavanja najmoćnijih
država svijeta. Kako god se razvijali događaji, Beograd i politički krug oko
Aleksandra Vučića može biti siguran da će u nekoj novoj velikoj ratnoj igri
biti jedini gubitnik, a nikako dobitnik. Koliko iskustva Evropska unija ima sa
riješavanjem konfliktnih stanja kao što je ovaj Balkanski? Takodje, ne smije se
zaboraviti da su upravo oni iz „gospodje Evrope“ istjerali iz dešavanja svjetskog
„dežurnog policajca“. Balkan nije Libija, Sirija ili nekakav južni Sudan po
kojima se može tek tako haračiti iako napuhanim europskim diplomatima
vjerojatno svi djeluju jednako blesavo i naivno. No, to je samo opasni privid. Ukoliko
se radikalno ne promijene stavovi uključenih u balkansku krizu i način
djelovanja europskih moderatora koji pokušavaju istisnuti bilo kakav sporazum,
koji bi prije svega njima odgovarao, ratni požar će se nekontrolirano
rasplamsati.
Činjenica da
je Specijalno tužiteljstvo Haškoga suda podignulo optužnicu za ratne zločine
protiv kosovskog predsjednika Hashima Tachija svjedoči o rastućem raskolu
između SAD-a i Europske unije, izjavio je Montgomery. On je siguran kako objava
optužnice protiv kosovskog čelnika uoči njegovih pregovora s predstavnicima
Srbije u Bijeloj kući, nije slučajnost. Radi se o pokušaju uništenja
inicijative posebnog predstvanika američkog predsjednika po tom pitanju
Richarda Grennela, navodi američki diplomat. „Nitko ne vjeruje kako je to
slučajnost!“, kazao je Montgommery u intevjuu za Tanjug. Također naglašava kako
sukob pozicija SAD-a i EU „jamačno neće dati mogućnost za pronalazak rješenja
kosovskoga problema u skoroj budućnosti“.
Većina građana Srbije potpis na priznanje Kosova bi smatrala izdajom
i jednostavno bi potpisnika nabili na kolac ako prije toga ne bi uspio
pobjeći. Stoga ni eventualno vanjsko rušenje Vučića ne bi dalo očekivane
učinke, dokle god je u pretežitom dijelu političkog korpusa živo
uvjerenje da se Kosovo može vratiti pod okrilje Srbije. Tko god prizna Kosovo,
nabit će ga na kolac. Sa srpske strane u takvoj situaciji građanskog
raspoloženja jednostavno nema prostora za neke velike pregovore i ustupke. Nije
problem samo Vučić, nego prevladavajuća politika u Srbiji, bila ona na vlasti
ili opoziciji i prevladavajući stavovi građana. No, nije ni Srbija ta koja nema
prostora za manevar. Identična situacija je i s Europskom unijom koja ne želi
nikakvu korekciju granica u Europi i koja je onemogućila američki plan o
korekciji granica Kosova i Srbije zamjenom teritorija nakon čega bi uslijedilo
priznanje Kosova. Očito je da svi imaju malo manevarskog prostora i da svi
akteri ne čine ono što bi željeli, nego ono što moraju. To je opasna pat-pozicija
koja ukoliko se nastavi, ne može voditi ničemu drugome do ratnom razriješenju.
Nasilni prosvjedi u srpskim gradovima proizvod su upravo takvog geopolitičkog
okvira. Balkan je zapravo već u plamenu za sada posredničkih sukoba suzavcem,
palicama, kamenjem i molotovljevim koktelima, a ako se stvari nastave odvijati
u istom smjeru, lako mogućim pravim ratnim sukobima. Taj novi, po
sadašnjem stanju stvari, neizbježni rat, razlikovat će se od svih dosadašnjih
balkanskih ratova. Gospodari NATO-a najmoćnije države Zapada primjenom
superiorne vojne tehnologije mogu razoriti civilnu i vojnu infrastrukturu
Srbije i nanijeti gubitke ključnim vojnim potencijalima. Ipak, posve je sigurno
da udari iz zraka i velikih udaljenosti neće u potrebnoj mjeri uspjeti neutralizirati
kopnene borbene potencijale. Problem je što nitko od umiješanih svjetskih sila
nije raspoložen čizmom svoga vojnika stupiti na tlo BiH ili Srbije u okviru
pravih ratnih operacija. Nije teško zaključiti gdje će velike sile, ukoliko
dođe do tako velikog razvoja događaja, tražiti potrebne vojničke čizme.
Nema komentara:
Objavi komentar