Pismo iz dijaspore

Čime je vladajuće partije ali i opozicija zaslužile da dobiju glas iz dijaspore. Stranački agitatori i promotori nisu svjesni, jer dijaspore nema u vladajućim strukturama, među vama. Zatim niste nikada uzeli za shodno da donesete određene zakone kojim bi i dijaspora ušla u parlament npr sa jednim ili dva parlamentarca. Za vas postoji, samo onaj ko donese, donira, pokloni. Zaboravljajući da mi to radimo jer nam fali naša Bosna, fale nam obicni ljudi, rodna mjesta.

Mi nismo željni politicara i vlasti mi toga imamo i u zemljama gdje živimo. Velika većina dijaspore nije u puno boljoj situaciji od svojih zemljaka, jer kao oni koji su ostali da se pate i rade za minimalac, tako i veliki dio dijaspore u svijetu se bori za goli život i opstanak.

Suho pozivanje ljudi na glasanje bez nuđenja programa i alternative za definitivni povratak, neće imati nikakvog efekta. Pitam se zašto bi ljudi glasali i gubili svoj novac i vrijeme za nesto sto nema veze sa njihovim životima, pogotovu znajući iz iskustva da obicni narod od svega toga, kao i do sada, nece sigurno imati ništa !!!”

Nikada dijaspora neće masovno glasati, znate, sve dok je gledate kroz optiku donatorstva, "horoza za čerupanje" i pogotovu kroz stereotipe poput klasične fraze "vi tamo". Dijaspora nije "tamo", negdje u bestežinskom prostoru, dijaspora je itekako i konstantno prisutna u svojoj domovini. Sudjeluje u svim porama i aktualnostima diljem zemlje i pozno prati događanja u svim sektorima.

Država se već odavno odrekla dijaspore, samim tim sto se ništa ne poduzima da se birači evidentiraju i organizovano glasaju. Država je za dijasporu maćeha.

Opozicija uopste nema viziju koju snagu ima dijaspora. Kada bi se pokrenulo samo 30/40 procenata glasača iz dijaspore mogla bi se promjeniti kompletna aktualna vladajuća struktura. Nažalost većina mogućih kvalitetnih aktivista iz dijaspore odustaju od svih pokušaja praktičnog i konkretnog rada jer ih upravo njihovi istomišljenici targetiraju i omalavažavaju. Odnosno, prihvataju njihov rad i podršku sve do odlučujućeg momenta kada se određuju funkcije i liste.

Sam narod ne prihvata dijasporu kao svog saveznika. Fraze poput “lako je tebi biti hrabar, s vana” , “neznas ti kako je ovdje”, “ne živiš ti ovdje” ... su obeshrabrujuće.

Kao i do sada skeptičan i gledam sa nepovjerenjem bilo koju stranku koja pravi koalicije i priziva stranački otpad. Nova stranka mora tražiti uporište u Tzv “inertnom glasačkom korpusu” ( oko 40%) tj osobama koje do sada uopste nije ili je sporadično izlazila ispred glasačkih kutija. A posebno mora posvetiti pažnju i naći način da zaintrigira i pridobije omladinu. Koja kako se vidi iz raznih statističkih podataka uopste ne glasa ....