Chomsky ne živi u BiH???

Zadnjim izvještajima statistike da je broj nezaposlenih smanjen vladajuče političke partije posmatraju kao uspjeh i ne shvataju da su se ljudi sami snašli za sebe. Iselili su se. Vladajući ne žele da pored ovog podatka stave podatak o broju radnih mjesta i konstatuju da smanjenje broja nezaposlenih bez povećanja broja radnih mjesta ukazuju na situaciju na drugom mjestu koje se nikako ali nikako ne može nazvati uspjeh. Za takvo stanje uzrokovalo je nekoliko stvari od dugogodišnjeg neuspješnog bavljenja politikom onih koji su na vlasti, do odnosa poslodavaca koji zloupotrebljavaju situaciju ponude i potražnje radne snage i do iznemoglosti snižavaju cijenu rada mogu se kao stanje u društvu nazvati kao parazitiranje na nesigurnosti radnika. Jer, neizvjesna egzistencija običnog svijeta osigurava njihovu pasivnost i neće se boriti za svoja prava, neće zahtijevati povišicu ni tražiti povlastice, šutjet će u vječnom strahu za svoja radna mjesta.

Chomsky navodi primjer nekadašnjeg predsjednika Federalnih rezervi Alana Greenspana, jednog od krivaca za ekonomski slom nekoć smatranog jednim od najboljih ekonomista svih vremena. Svjedočeći pred Kongresom u doba Billa Clintona, izjavio je da američko gospodarsko čudo na čijem je čelu bio dobrim dijelom ima zahvaliti "rastućoj nesigurnosti radnika".

Amerikancima se mora odati priznanje zbog činjenice da su svoj kulturni obrazac nametnuli cijelom svijetu.Umjesto da Amerikanci budu evropeizirani,što bi bio kulturni skok,cijela se planeta amerikanizirala.Svi smo skočili na noge u pravednom gnjevu nad sudbinom američkih crnaca,brinemo se o sigurnosti američkih radnika,durimo se svako malo na Trampa, divimo se Melaniji, plačemo kad nastrada neka NBA ili holivudska zvijezda, hvata nas predizborna groznica uoči američkih predsjedničkih izbora...... Njih mi je žao ali me za mene i moje duša boli.

Mi i dalje djecu i dalje plašimo da čemo ih dati ciganima, hvata nas panika pri pomisli da će migranti ostati ovdje, mirimo se političkim "teatrom apsurda", za sve su nam krivi oni što se mole drugom bogu, a pogotovo oni koji se ne mole nikome, živimo bijedno, ispod granice dostojanstva, okruženi razbojnicima sa kravatama....... Nekada su evropski intelektualci patili takozavani "velt šmerc"(svjetsku bol). Mi, danas, po svemu sudeći, ne patimo ni vlastitu, ni svjetsku, već američku bol.