Kako ili koga nazvati opozicija. Šta je
to novo od svega onog što nam se nudi. Šta je to alternativa onom što smo imali
do sada. Sve one političke spodobe koje vole i žele viriti iz debelog mesa
vrhovnika ne možemo smatrati opozicijom jer oni jednostavno nisu oportuni oni
su unutra stvarno ali samo prividno su vani. Ko slijepo crijevo.
Interesantno za ovo jedno provokativno
razmišljanje može se kao konstatacija postaviti na sve tri izbora koja nam se
bliže.
U Srbiji imamo poziciju i satelite. Tu je
i partija koja postoji da bi davala ekstremističke izjave i provocirala javnost
a sve u svrhu i za cilj vrhovnika. Svojevremeno to je bio zadatak Vuka Draškovića
i njegove partije Srpski pokret obnove. Kada se osilio i shvatio da bi mogao
ugroziti prvog hitno je formirana Radikalna stranka i Vojka Šešelj. Koja je
nastavila biti ekstremna u izjavama ali
je imala i specijalan zadatak a to je ugroziti poziciju Vuka i SPO. Danas je
situacija je indentična. Nema alternative niti novih ideja, ali zato postoje
ekstremisti u izjavama. Ono što je razlika od tog vremena su partije koje misle
da su opozicija. Jedni bi da ne izadju na izbore, a drugi bi da izadju na
izbore i ne predju izborni prag. Rezultat za gradjane srbije, za demokratiju
uopšte i slobodnu riječ je nikakav. Tako da je potpuno svejedno za koga se
odlučiti od njih. Rezultat je isti. Nula.
U Hrvatskoj se nude takozvani lijevi i
takozvane ustaše. I za koga se odlučiti. Isti je rezultat svejedno je. Mala razlika
od prije su kojekakvi estradni „umjetnici“ koji misle da se razumiju u politiku
jer su svoju pjevačku popularnost željeli iskoristiti u političke svrhe. I šta
se od toga može dobiti. Ništa. Lista nabijedjenih romantičara su nezavisni
kandidati i medju njima je vrlo interesantan bračni par filozofa koji želi
proći na izborima na isti model na istim pričama i pokušavaju zauzeti istu
poziciju u parlamentu. Može li to. Nemoguće. Ali i ako se desi da prodju, ko bi
normalan slušao njihove beskorisne tirade i filozofiranja koja ne mogu donijeti
neku korisnost za društvo. Helem, imali promjene u Hrvatskoj. Ne. I nakon
izbora će takozvani lijevi i umišljene ustaše pokušati nuditi svoje ideje. Rezultat
nula.
U BiH politika se komotno može nazvati
ABC politika. Jer ko fol oni žive na jednom prostoru bave se jednom državom i
rješavaju zajednička pitanja. A stvarnost je da su oni BiH podjellili po
interesnim sferama i ponašaju se poput američkih gangova. Niko ne smije preći
granicu zone odgovornosti jednih od drugih. U hrvata najmanje je promjena. Njih
je toliko malo da ne mogu izbarati niti svog člana predsjedništva i nakon
izbora ponašaju se ko djete na tuti. Dure se i krevelje. Kao da bi zaplakali.
Kod srba nikakve promjene. Svi se nešto
svadjaju, a slažu se u jednom ne dirajte mi Republiku Srpsku. Iako, niko više i
ne spominje postojanje RS. Ali nema veze oni znaju vikati ne dirajte nam RS. Kod
bošnjaka je za milimetar bolja situacija. SDP je postala toliko mala partija da
više nema onih koji bi da donesu nove ideje, što je htjelo ili koga su morali
otjerati uspjeli su. Danas najveći rasadnik novih partija je SDA. Mnogo toga je
nastalo nakon kongresa. Ambicije dugogodišnjih članova su narasle i kada ih
nisu mogli ispuniti odlaze da naprave svoje partije koje poslije nekoliko
godina i nestaju. Pojavila se izvjesna Platforma i izvjesni profesor iz
Amerike. Čovjek sve zna. O svemu ima mišljenje. Samo još da dobije povjerenje
bilo koga i pokaže kako se ponaša u stvarnoj politici. Inače je neuvjerljiv i
bez povjerenja.
Nema komentara:
Objavi komentar