Devet karakteristika fašizma na Balkanu

 

1. Politička desnica: Fašisti su jako često protiv.... u biti, oni su protiv kompletne napredne ljevice, uključujući lijevi centar poput socijaldemokrata. Fašizam je ideologija ekstremne desnice, iako zna biti oportunitetan.
2. Nacionalistički: Patriotizam i nacionalizam su na jako bitnom mjestu za fašizam. Svaka kritika nacionalnih ideala, poglavito rata se u najblažem slučaju smatra nepatriotskom a uglavnom izdajom. Državna propaganda stalno emitira ratnu progandu i napad koji se opravdava preventivnim ratom. Fašizam se trudi ugraditi u svoje građane ratnički mentalitet, potrebu za stalnim oprezom i nepovjerenje i sumnjičavost prema strancima.
3. Hijerarhija: Fašističko društvo vodi "pravedni" vođa, kojeg obično podržava skupina elitnih kapitalista. Hijerarhija je rasprostranjena u svim aspektima društva - svaka ulica, svako radno mjesto, u svakoj školi, ima svog lokalnog Poglavnika, u obliku birokrata i policajca koji društvo priprema za rat na svim vremenima. Apsolutna moć društvene hijerarhije prevladava u svemu, a time je formirano totalitarno društvo. Predstavnik Vlade je prihvatljiv samo ako se može kontrolirati i regulirati, izravna demokracija se smatra najvećim od svih zločina. Svi koji se protive društvenoj hijerarhiji fašizma bit će zarobljeni ili pogubljeni.
4. Elitistički: Fašizam se protivi načelima ekonomske jednakosti a posebno ravnopravnosti između imigranta i građanina. Neki oblici fašizma proširuju borbu protiv jednakosti i u drugim područjima: rodna, spolna, vjerska ili manjinska prava...
5. Religiozan: Fašizam sadrži veliku količinu reakcionarnih vjerskih uvjerenja, znači povratak na vremena kada je religija bila stroga, moćana i čista. Gotovo sve fašistička društva su kršćanska a podržavaju ih dijelovi katoličkih, pravoslavnih i protestantskih crkava.
6. Kapitalistički: Fašizmu nije nužna revolucija kako bi nastao u kapitalističkom društvu. Može biti birani i izabrani, iako je njihov prezir prema izborima obično znači i manipulaciju izbornim sustavom. Fašizam vidi parlamentarni i kongresni sustav vlasti kao neučinkovit i slab, te će učiniti sve kako bi mu se smanjila moć. Fašizam pokazuje najgori oblik kapitalizma u kojem je korporativna moć apsolutna, a svi tragovi radničkih prava su uništeni.
7. Rat: Fašizam je kapitalizam u fazi imperijalizma. Rat može stvoriti tržišta koja inače ne bi postojala kao rezultat golemih razaranja u društvu, što onda zahtijeva rekonstrukciju! Fašizam na taj način može "osloboditi" preživjele, dati goleme kredite tom društvu, te tako fašističke korporacije mogu započeti proces obnove.
8. Voluntaristički: Fašizam donosi određenu vrstu "voluntarizma," vjeruju da čin, ako je dovoljno snažan, može napraviti nešto istinito. Tako su svakakve ideje o rasnoj inferiornosti, povijesnoj sudbini, pa čak i prirodnim znanostim podržane putem nasilja, u uvjerenju da oni mogu postati istina. To daje osjećaj kako je fašizam subjektivističan.
9. Protiv modernizma: Fašizam prezire sve vrste modernizma, pogotovo kreativnost u umjetnosti, bilo da djeluje kao zrcalo za život (koje nije u skladu s fašističkim idealima), ili izražavanje devijantne ili inovativne točke viđenja. Fašizam pali knjige i ubija umjetnike, a umjetnici koji ne promiču ideale fašizma viđeni su kao "dekadentni." Fašizam je neprijatelj edukacije o drugim kulturama, jer takvi pothvati mogu ugroziti dominaciju fašističkih mitova. Daje se mjesto beznačajanim teorijama zavjere koje imaju cilj da zamijenje proučavanje povijesti.

da ne bude zabune ovo je devet marksističkih definicija fašima. tekst je skinut sa vikipedie. 

SNSD i devet patuljaka

Danas je dan veliki odluka i velikih potpisa u RS. Pred predstojeće lokalne izbore najveća partija na prostoru RS ulazi u koaliciju sa devet političkih partija koje ovim činom priznaju da su male ribe, samim tim dozvoljavaju da ih velika riba pojede i za četiri godine sasvim izvjesno neće niti postojati. To je iskustvo razvijenih političkih sistema. Kako se ovaj potez može posmatrati? Sa pozicije SNSD-a ovakav čin je da se postigne apsolutna vlast na prostoru RS i da se ovlada na prostoru cijele RS čime se stvaraju preduslovi za predstojeće oće izbore za dvije godine i formiranje apsolutne vlasti u RS sa jednog mjesta. Iz sjedišta SNSD-a. Ali krenimo redom.

Na prošli izborima iz 2016.g. U Republici Srpskoj najbolji izborni rezultat ostvario je SNSD osvojivši 33 načelničke pozicije, što je 11 načelničkih mjesta više u odnosu na lokalne izbore 2012. godine.
Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, tada je bio mnogo radostan. Rekao je da je SNSD doživio „veličanstvenu pobjedu“. Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji je dobio 10 pozicija gradonačelnika i načelnika opština više nego prije četiri godine.

Još jedan korak u nazad govori da je na lokalnim izborima 2008. godine imao čak 41 načelničko mjesto, a 2012. je osvojio 15 načelničkih mjesta. Kolo sreće se okreće. Da li je sve sreća! Ulazak u priču oko referenduma je bilo kockanje sa mnogo čim, ali proračunato kockanje koje se u potpunosti isplatilo. Pitanje referenduma je iz predizborne kampanje istisnulo na marginu raspravu o stvarnim problemima u lokalnim zajednicama, čime je opoziciji značajno smanjen manevarski prostor, jer pitanje nacionalnih interesa je kao što znamo Dodikov domaći teren. Kao rezultat toga, SNSD je ostvario značajno bolji rezultat nego na lokalnim izborima prije četiri godine. Njegovi kandidati su osvojili 33 načelničke pozicije (uključujući i dvije u Federaciji BiH – Drvar i Glamoč), a koalicijski partneri (DNS, SP i SRS) još devet. Najviše je odjeknuo povratak Trebinja u SNSD-ove ruke, a među veće trijumfe spadaju i “preoteti” Prnjavor, Gradiška, Vlasenica, Pale, Višegrad, Rogatica i Nevesinje. Ubjedljiva pobjeda i konsolidacija lokalne vlasti je očekivano ostvarena u Banja Luci i drugim opštinama koje joj gravitiraju, ali uglavnom uz značajne promjene istaknutih kadrova. Najveći skok je ipak ostvaren u istočnom dijelu Republike Srpske. Dodika, budući da se sada može u potpunosti sakrivati iza naroda za svaki poduhvat koji mu padne na pamet.

I šta se može očekivati od SNSD-a i devet patuljaka. Svašta i ništa!

Uvod u roman - Mjesec od srebra

Bosna je zasebno društvo. Ovdje su postoje tri vjere koje nikada nisu živjele u potpunoj izolaciji jedna od druge. 

„Bosna je postala ono što je uvijek bila. To je zajednica koja iza sebe ima tradiciju.“ 

Zbog sukoba vjera uništena je Bosna. Bogumilstvo, kao vjera, se održalo zahvaljujući činjenici da je bilo narodna vjera i da je okupljalo sve slojeve. Sve dok je postojalo jedinstvo između vladara i naroda trajalo je bogumilstvo kao vjera.

U prvim godinama vladavine Stjepana II teritorija bosanske države se povećala. Iskoristivši nerede u Srbiji proširio je teritoriju na jugoistoku. Zauzima dio Huma i dolinu Neretve koja predstavlja značajan put prema Jadranu. Daljim osvajanjem prema istoku pod Tvrtkom I Bosna je zaržala ovaj teritoriji i izlaz na more. Bosna se pridružila Dubrovniku i ostalim trgovačkim silama Jadrana. 

Stupanjem Hrvatina Stjepanića u vazalni odnos prema Stjepanu II, Bosna je došla u posjed gradova Ključa na Sani i Kotora. U Bosni postoji veći broj utvrđenja. Za nastanak gradskog naselja daleko su značajniji novi ekonomski procesi koje je sa sobom donio razvoj društva. Razvoj je potican kroz rudnike u koje su dolazili njemački rudari da bi eksploatisali prirodna bogatstva Bosne. Uz rudarske jame okupljaju se trgovci i tako se osnuje selo koje svojim daljim razvojem prerasta u grad. Temelji razvoja postavljeni pod vlašću Stjepana II učvršćeni su pod vlašću Tvrtka I. Nisu gradovi samo administrativna središta već i sjedišta feudalaca. Najviši stepen razvoja dosegli su rudarski gradovi, ali je njihov razvoj zavisio od razvoja rudnika. Na osnovu olova, rudnik Olovo se, pored Srebrenice, razvio u vodeći rudarski i trgovački centar na bosanskom području. Najstariji rudnik srebra u srednjoj Bosni je Ostružnica. Dubrovčani su predvodili trgovinu u Bosni tako da dolazi do razvoja snažne dubrovačke kolonije koju je vodio konzul. Domaći svijet u Srebrenici takođe uzima učešća u trgovini. Na Drini se trgovina ne zasniva na rudarstvu. Ova pokrajina razvijala saobraćaj.

Osnovni oblik zemljišnog posjeda koji je karakterističan za srednjovjekovnu Bosnu je baština. Baština je stečena i priznata vjernom službom i zaštićena vjerom gospodskom. Plemenita baština označava zemlju koja je prvobitno pripadala plemenu, a zatim je podijeljena pojedincima. U porodici ovaj termin označava puno i neograničeno pravo vlasništva nad zemljom.

Najveći feudalci su vremenom kroz vjernu službu stekli toliku moć da su na svojim posjedima preuzeli funkciju državne vlasti. Takvi feudalci su bili poznati pod imenom rusaška gospoda. Formalno su priznavali kraljevu vlast, ali su svojim posjedima upravljali poput vladara. Često je njihova moć presudan glas na Stanku, gdje se odlučuje o najvažnijim pitanjima vezanim za Bosnu.

Stanak predstavlja državni aparat koji je uz kralja upravljao srednjovjekovnom Bosnom. Na Stanku su donošene sve najvažnije odluke vezane za Bosnu, a sastojao se od svih velikaša Bosne. Crkveni velikaši nisu bili uključeni u Stanak. U bosanskoj državi nisu postojali utvrđeni manastiri i samostani kao u drugim državama na Istoku i Zapadu. Ovo se može objasniti pojavom i širenjem hereze koja je imala odraza na cjelokupni društveno-ekonomski i politički život bosanske države.

Pored Bogumilstva u Bosni se pojavljuje i katoličanstvo i pravoslavlje koje ne hvataju dublji korijen. Od vladavine bana Kulina pa do Stjepana ll u Bosni najjači uticaj ima učenje Crkve bosanske. Ona se razlikovala od drugih crkvi jer nije imala materijalnih zahtjeva i zato je prihvatana od strane svih slojeva stanovništva. Za razliku od drugih, Crkva bosanska nije gradila veličanstvena svetišta, nego svetišta napravljena većinom od drveta, što je jedan od glavnih razloga zašto danas na područiju Bosne i Hercegovine nema ni jednog Bogumilskog svetišta. Crkva bosanska je predstavljala moćnog zaštitnika feudalaca od vladareve samovolje. Vladari su morali poštovati Crkvu jer im je ona, pružajući podršku njima, osiguravala i podršku naroda i vlastele. Bila je karakteristična samo za srednjovjekovnu Bosnu.

Političari ne čuju gradjane........ u Hrvatskoj

Naredni vikend su izbori u Hrvatskoj i vrlo je interesantno pogledati šta muči Hrvatske gradjane a Hrvatski političari ne žele da ih čuju. Ukratko može se reći, građani masovno žele rezanje javne uprave, poreza, općina i županija. Nadmoćna većina građana želi manje poreze i rezanje javnog sektora, od broja zaposlenih u upravi do broja administrativnih jedinica poput gradova i općina.

Na pitanje treba li Hrvatska reformirati javni sektor, 93,7 posto ispitanika kazalo je da treba. Na pitanja o promjenama 76,2 posto građan voljeli bi vidjeti smanjen broj zaposlenih u javnoj upravi.

Građani Hrvatske njih 81,9 posto želi smanjenje broja općina i gradova.

  Da Hrvatska ima previsoke poreze, smatra 81,4 posto ispitanika, a da tvrtke plaćaju previše poreznih i parafiskalnih nameta, smatra 79 posto ispitanika.

Umjesto zaključka kada se samo pogledaju zahtjevi gradjana, a bogami i ponašanja političara koji u svojoj kampanji nisu govorili ni slova na ova pitanja me podsjeća na BiH. Nema nikakve razlike izmedju Hrvatske i BiH. I kod nas u BiH ista je stvar.

Evropa ne voli dvojno državljanstvo

Kada je riječ o Evropskoj uniju, situacija se tu u priličnoj meri razlikuje od zemlje do zemlje. U Njemačkoj su od 2007. godine državljani zemalja EU, kao i Švajcarske naturalizovani na osnovu pretpostavke „višestrukog državljanstva". I ostale države EU dozvoljavaju dvojno državljanstvo, bilo u potpunosti, bilo uz određena ograničenja.

Ima zemalja koje svojim građanima jednostavno ne daju ispis iz državljanstva. A ima i onih koje dozvoljavaju dvostruko, pa i višestruko državljanstvo. Ovo je pregled situacije u Njemačkoj i još nekoliko zemalja.

U Turskoj je uhapšen njemački državljanin turskog porijekla, u zatvorima u Iranu nalazi se nekoliko zapadnih državljana. Državljanstvo neke ljude prati kao sjenka, čak i ako su odavno otišli iz zemlje na čiji pasoš imaju pravo.

Ta putna isprava može biti blagoslov, ali i prokletstvo, može omogućavati slobodu kretanja, ali je i ograničavati. To zavisi od države do države.

Iran je jedna od zemalja koja ne pušta svoje građane, čak i ako oni zaista žele da odu. Građanski zakonik Irana predviđa da je iransko državljanstvo gotovo nemoguće napustiti. U isto vrijeme, ono se stiče praktično neizbježno: svako čiji je otac državljanin te zemlje takođe dobija iransko državljanstvo.

Ženama je posebno otežano da se odreknu iranskog državljanstva. One naime ne smiju da imaju neko drugo državljanstvo osim onog koje imaju njihovi muževi. Iz tih razloga se u Njemačkoj dvostruko državljanstvo gotovo uvijek prihvata kada je riječ o naturalizovanim Irancima. Podaci njemačkog Saveznog zavoda za statistiku pokazuju da je prošle godine njemačko državljanstvo dobilo 3.080 Iranaca, a da se pritom niko od njih nije odrekao svog iranskog pasoša.

Iran nije jedina zemlja koja odbija da da svojim građanima otpust iz državljanstva. To je slučaj u još četrdesetak zemalja, uključujući i neke za koje se to možda ne očekuje – poput Argentine. Prošle godine 155 Argentinca dobilo je državljanstvo Njemačke i pritom zadržalo svoj argentinski pasoš. Ostale zemlje sa strogim pravilima o državljanstvu su Avganistan, Eritreja, Iran, Nigerija, Sirija…

Popis stanovništva iz 2011. godine pokazao je da u Njemačkoj ima nešto manje od 4,3 miliona ljudi koji pored njemačkog imaju bar još jedno državljanstvo. Pored njemačkog, 690.000 ljudi ima i poljsko, 570.000 rusko i 530.000 tursko državljanstvo. Ti podaci nisu, međutim, precizni, jer je Savezni zavod za statistiku do njih došao samo na osnovu izjava popisanih. Mora se računati da su mnogi prilikom popisa zaboravili ili nisu željeli da navedu da imaju još jedno državljanstvo pored njemačkog.

Specifičnost Njemačke bilo je to što su do kraja 2014. godine djeca čiji su roditelji stranci, a rođena su u Njemačkoj, između 18 i 23 godine morala da odluče čiji pasoš će uzeti: zemlje rođenja ili zemlje porekla njihovih roditelja. To je prije svega pogađalo ljude turskog porijekla s njemačkim pasošem.

Međutim, od kraja 2014. oni koji su do navršene 21. godine u Njemačkoj boravili najmanje osam godina ili su šest godina u Njemačkoj pohađali školu – ne moraju više da donose takvu odluku. To važi i za one koji su školsku diplomu ili stručno obrazovanje stekli u Njemačkoj. Ljudima turskog porekla to je omogućilo da zadrže i tursko i njemačko državljanstvo. U osnovi, postoje dva principa na osnovu kojih se odlučuje ko ima pravo na državljanstvo. Sjedinjene Američke Države tako državljanstvo dodjeljuju na osnovu teritorijalnog principa, koji se takođe naziva ius soli. To znači da sva djeca rođena na teritoriji SAD dobijaju američko državljanstvo. Drugačije je na primjer u Njemačkoj i Kini. Te dvije države slijede princip porijekla, ius sanguinis. Njemačko državljanstvo se dakle ne stiče na osnovu rođenja na teritoriji Njemačke, već na osnovu porijekla roditelja.

Ipak, u Njemačkoj je ljudima stranog porijekla omogućeno da dođu do njemačkog državljanstva, a moguće je steći i dvostruko državljanstvo. U Kini je to znatno teže, a dvostruko državljanstvo je čak zabranjeno zakonom. Takođe, djeca Kineza koja žive npr. u SAD neće moći da postanu kineski državljani, jer je to u suprotnosti sa principom porijekla.

Jedno pitanje i dva odgovora Dvojno državljanstvo BiH sa Hrvatskom:

Otpust iz stranog državljanstva  obvezne su dostaviti osobe koje zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnose na temelju boravka u Republici Hrvatskoj (redovna naturalizacija) te osobe koje zahtjev podnose na temelju rođenja na području Republike Hrvatske. 

Sporazum o dvojnom državljanstvu između dvije zemlje potpisan je još 2007. godine, a njegova primjena počela je 2012. godine. Potpisao ga je Sredoje Nović i suštinski rješava nekoliko stvari.

Dvojno državljanstvo

Hrvatska, u nekim slučajevima, uz stjecanje hrvatskog dopušta i zadržavanje jednog ili više stranih državljanstava, Zadržavanje stranog državljanstva dopušteno je:

kada se hrvatsko državljanstvo stječe temeljem braka ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, kada ga stječe iseljenik, njegovi potomci i njihovi bračni drugovi, kada je u pitanju stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Hrvatsku i njegovom bračnom drugu, maloljetniku, osobama koje traže ponovni primitak u hrvatsko državljanstvo

pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu.

Obvezan otpust iz stranog državljanstva
"Ugovor o dvojnom državljanstvu: bh. strana u postupku prihvatanja državljanstva Hrvatske ne zahtijeva odricanje od svog državljanstva, dok Republika Hrvatska ne dozvoljava prijem u svoje državljanstvo bh. državljanima bez odricanjima od državljanstva BiH", navodi se u odgovoru sa nivoa države, dok se, sa druge strane, u odgovoru koji je napisan u RS-u navodi sljedeće: "Između BiH i Hrvatske nije zaključen bilateralni sporazum vezano za pitanje dvojnog državljanstva što podrazumijeva da ne postoji pravni okvir po kojem bi državljani BiH istovremeno mogli posjedovati državljanstvo Hrvatske".

U lijepoj njihovoj izborni cirkus gostuje još 15 dana

Najinteresantniji nebitni na Hrvatskoj političkoj sceni su tvz. Neovisni politički analitičari koji nisu uspjeli sebe uhljebiti na ovim izborima, ali su procijenili da bi oni mogli postati političari. Predistorija ovog promašaja je krenuo onog momenta kada su upravo oni kao neovisni politički analitičari iz svakojakih lokalnih medija prosipali znanje i analize o ovom ili onom. Ali, je istina ono što su pričali višestruko nebitno. Niti su ih slušali oni koji su ih plaćali, niti su iz slušali glasači. Izgleda da je intelektualna onanija bila bitna samo ovoj maloj grupi nebitnih.

Tako nebitni, navikli na svoju apsurdnost, biće im neobično ako postanu bitni. Helem, jedino što se može desiti jeste da ostanu nebitni. O kome se radi.

Ivica Relković, bivši je strateg MOST-a, a zatim "neovisni politički analitičar" u pravilu najavljuje urušavanje svih postojećih trećih opcija i detaljno objašnjava zašto se nisu u stanju suprotstaviti postojećim politički duopol. Ovaj se „neovisni politički analitičar“ ozbiljno priprema za izbore, osnovao je „stranku s imenom i prezimenom“ i najavljuje da je pravi treći put koji svi čekaju. U praksi, međutim, ne izgleda tako sjajno. Nakon što nije uspio registrirati stranku, službeno zbog coronavirusa i nezvanično zbog nemogućnosti okupljanja 100 ljudi oko njegove ideje. Široka publika nije mogla ni pretpostaviti da je Relković svojom „stručnom ekspertizom“ zapravo trasirao put za politički iskorak. 

Igor Peternel je također koristio posljednju godinu svoje neovisne političke analize kako bi uvjerio svoje čitatelje, slušatelje i gledatelje da su Skorina kampanja, poruke i politički sadržaji najveće savršenstvo koje su hrvatska država i građani vidjeli u političkoj povijesti, da se prebace na Skorinin izborni štab očekuje jedno od prvih mjesta i ulazak u Parlament.

Marija Selak Raspudić ne ide potpuna priča bez supruga Nino Raspudić koji je izabarao oštro desno.

Činjenica je da su nekada "neovisni politički analitičari" gotovo preko noći prešli na politiku bez ikakvog smislenog plana i programa. Oni koji godinama kopaju po političkim opcijama, pozivajući ih na nedostatak programa, ozbiljnosti, dubine, svrhe i smisla, sada se upuštaju u političke projekte koji su potpuno šuplji, bez ideja i bez ikakvih stvarnih šansi da dovedu do bilo kakve društvene promjene. Takvim očajničkim pristupom ozbiljno sumnjaju u sav svoj dosadašnji rad i sasvim legitimno otvaraju pitanje jesu li ikad bili neovisni politički analitičari ili samo predstavnici raznih političkih interesa i grupacija u obliku "neovisnih političkih analitičara".

Koja je uloga muškarca kod abortusa

Najčešći razlozi za prekid trudnoće su socijalne ili ekonomske prirode, a kod mladih djevojaka nespremnost za materinstvo. Prekidi trudnoće svakodnevni su u našim bolnicama, nije se ništa promijenilo nabolje, štaviše, broj rapidno raste. Šokantan podatak do kojeg smo došli je da se za godinu u Federaciji BiH uradi oko 3.500 abortusa, dok se u Republici Srpskoj, prema potvrđenim podacima, godišnje uradi oko 2.000 prekida trudnoće. Rasulo postoji, posebno je povećan broj trudnoća koje se i ne mogu prekidati. Priča da se susreće s raznim situacijama, od teških životnih problema, izvanbračnih veza, sakrivanih trudnoća, čak i maloljetnica kojima roditelji nisu znali da su u drugom stanju. Pobačaja na zahtjev žene u 2016. zabilježeno je 2.520 (ili 36,5% u ukupno registriranim pobačajima) Međutim podaci izneseni bez pojašnjenja ili interpretacija, ne govore nam mnogo. Je li to puno ili malo pobačaja? Što može biti uzrok smanjenja broja pobačaja? Naime, među ženama koje traže pobačaj najviše je onih koje nisu rodile (34,1%), a zatim onih koje već imaju dvoje djece (29,4%). U izvještaju također stoji da je iz podataka vidljivo da se pobačaj još uvijek koristi kao sredstvo kontracepcije. Prema statistici, u zemljama okruženja zastupljeno je osam pobačaja na 100 porođaja, dok se u BiH taj broj kreće od 12 do 13 pobačaja na 100 porođaja.

EVROPA

U Njemačkoj se pobačaj već 150 godina nalazi u Krivičnom zakonu. Pobačaj je prema njemačkom Krivičnom zakonu ubistavo na zahtjev ili ubistvo iz nehata. Već sedamdesetih godina prošlog stoljeća je zbog toga u Njemačkoj nastao pokret "Moj trbuh pripada meni", kojim se zahtijeva brisanje člana 218 iz ovog zakona. Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, aktivistice izlaze na ulice sa sličnim zahtjevom: "Prekid trudnoće van krivičnog zakona!" Prema Krivičnom zakonu Njemačke, prekid trudnoćeu Njemačkoj kažnjava se zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom. Postoje tri kriterija prema kojima se abortus može izvršiti bez kazne: Ukoliko žena zbog medicinskih razloga mora abortirati, ukoliko je trudnoća uzrokovana silovanjem ili ako žena sudjeluje u savjetovanju i abortira prije dvanaeste sedmice trudnoće. U ta tri slučaja abortus se ne smatra krivičnim djelom i neće rezultirati nikakvom kaznom. Ali, i pored ovih izuzetaka, postupak nije legalan, samo je moguć bez kazne. Prema podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku, u 2018. u Njemačkoj je izvršeno nešto više od 100.000 pobačaja. U 96 posto slučajeva postupak je izveden nakon konsultacija i prije 12 sedmice trudnoće. Gotovo četiri posto pobačaja izvedeno je iz medicinskih razloga, a samo 20 prekida je uslijedilo nakon kriminološke indikacije -  trudnoća zbog silovanja.

Krug je pun u komšiluk se vratio jednopartijski sistem

Prije gotovo 40. godina oboren je jednopartijski sistem razrušena država rasturena privreda. Na vlast je stigla demokratija. Od danas kod komšija opet je značajna promjena glasali suza jednu partiju i ugasili funkcije parlamenta. Predsjednik partije i predsjednik države je jedan čovjek. Šta se može očekivati. Dvije stvari su sasvim izvjesne kao opcija ili da mu daju krunu i uspostave monarhiju ili da se dese vanredni izbori, neredi medju narodom i mnogo prolivene krvi. Manje će biti bitni pitanja Kosova i Vojvodine i pripajanja RS čime se bave intenzivno i neskriveno.

Rojters ocjenjuje da su glasači u velikoj mjeri podržali napore vladajuće koalicije za napredovanjem Srbije ka članstvu u EU, uz istovremeno održavanje snažnih veza sa Rusijom i Kinom. Međutim, predviđa da će se buduća vlada suočiti s većim pritiskom EU i SAD da prizna nezavisnost Kosova, što se, kako navodi, smatra ključnim potezom za regionalnu stabilnost.

AP navodi i da prvi nezvanični rezultati pokazuju da će Srbija imati jedinstvenu skupštinu, praktično bez opozicije i ističe da će u nju ući samo tri ili četiri stranke, od ukupno 21 liste koje su učestvovale na izborima. Američka agencija ističe da su izbori u Srbiji bili prvi opšti izbori u Evropi tokom pandemije virusa korona.

Njemački Dojče vele kaže da su ovo izbori s najmanjom izlaznošću u posljednje tri decenije, da je bilo nepravilnosti i da je dio opozicije, prije svega onaj okupljen u Savezu za Srbiju, bojkotovao izbore smatrajući da glasanje pod nefer uslovima ide na vodenicu vlastima.

Ruska agencija Tass poziva se u svojoj vijesti na preliminarne podatke Centra za praćenje izbora koji, kako navodi, pokazuju da je SNS osvojila 56,7 odsto glasova i da je izlaznost bila 50,44 odsto.

Nema razike izmedju Dragana i Bakira

Šta ću kad sam glup i ne kontam - kako dva lika mogu donijeti odluku u ime jednog gradskog vijeća? Hrvati i Bošnjaci, je li se prije 12 godina mogao postići isti ovakav dogovor kao što je postignut danas kojeg su potpisale političke fukare Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Možda nekom para usi ove riječi političke fukare ali zar im u potpunosti ovaj naziv nedogovara s obzirom da su potpisali ovaj dogovor tek pod pritiskom stranaca koji kako vidimo su njihove gazde. Kako dva lika mogu dogovarati zakone na nivou cijele jedne države?

Na osnovu kojih ovlasti ova dva lika, muškarca, koji veze nemaju šta ona vecina od 51,21 % građana ove države misli o tome šta i kakvi zakoni ovoj državi i njenim građanima treba, mogu u ime "svih" donositi odluke? Kojih legitimnih "svih"? Nemate pravo u moje ime!

Ja plaćam poreze u ovoj državi, glasam, trudim se biti odgovoran građanin i ova dva spomenuta lika nemaju pravo, saglasnost niti moje odobrenje da donose odluke u moje ime!

I ova dva lika i njihove stranke su 12 godina držale gradjane Mostara zatočenim .

Svakom pametnom ,razumnom čovjeku ovo je dovoljno da shvati da ovi političari nisu nikakvi lideri ,nego obične vucibatine koje su na prevaru došle na vlast i drže poluge sistema koje koriste kako bi narod ugnjetavali.

Ova dvojica i njihove stranke 12 godina nisu omogućili gradjanima Mostara pravedne ustavom zagarantovane izbore.A evo pre strancima su manji od makovog uz zrna i dokazuju da su najobičnije marionete .Ljudi ove političke bandite moramo zbaciti s vlasti sto prije .Ono eto se desavalo s Mostarom desava se s vladom Federacije koju ove dvije stranke blokiraju.

Sa nama vlada Veliki Brat

Balkan je prostor velikog dešavanja. Da li će donijeti promjene. Jer, Nakon izbora u Srbiji i Kosovu, na red dolazi Sjeverna Makedonija, Hrvatska je slijeće na popisu i za kraj novembarski izbori u BiH. Da li ovakvo političko pospremanje Balkana znači nešto. Naravno da znači! Mogu li se napraviti velike političke promjene naravno da mogu! Da li će se desiti, eeeee o tome odlučuje Veliki Brat.

Bezidejnost partija na vlasti je očita. Niti imaju ideju gdje da idemo, niti imaju ideju kako da idemo. Zajednička osobina partija na vlasti na Balkanu je da su iste. Nemaju pojma šta da rade i kako to ništa da rade. Nemaju pojma niti zašto su tu. Hibridni režimi vlasti koji su zaboravili na demokratiju jer im je jedini i krajnji cilj biti i ostati na vlasti, dovela nas je na slijepi kolosijek svega. Sutra ne postoji. Za one na vlasti zaista sutra ne postoji. Samo je pitanje koraka ko će i kada morati sići sa vlasti jer jedino šta rade jeste da troše novac i zadužuju državu nepotrebnim i skupim kreditima.

Na izborima nemamo o čemu birati. Jer nema ideja. Ovo je definitivno ponovno verifikacija mandata onih koji su na vlasti i koji su nam uspostavili tj. Nametnuli sistem koji njima odgovara. O tome mogu najbolje reći tužilaštva i sudovi sa onim skrivenim prašnjavim predmetima i ta deformacija sistema kazuje koliko je sistem deformisan i skrenuo od ljudi i gradjana i naravno demokratije i gradjanskog društva.

Da li birate ili samo glasate?

Potpuno je pogrešno posmatrati situaciju da na izborima ne birate nego samo glasate. Za primjer ću uzeti grad Zenicu i samo kratkim pregledom nekoliko podataka vidjet ćemo ozbiljnu demokratiju i slobodu. Aliiiii stvarno! Pogledajte prošle izbore i vidjećete da veliki broj političkih predstavnika tj. Političara na lokalnom niovou za koje nikada niste čuli dok nije izabran u gradsko ili općinsko vijeće, a na izborima gotovo sigurno će biti i zamjenjen. Tako da gotovo 50% gradskog vijeća dobije nove kandidate. I zar se ne bira.

SDA	14		SDA	11
SDP	6		SNAGA CENTRA	6
SBB	5		SBB	3
S za BIH	2		SDP	3
STRANKA ZA NAROD	2		DF	3
HDZ	1		A SDA	2
			NAŠA STRANKA	1

                                                                   

Samo letimičan pogleda na ovaj pregled govori o činjenici da je 11 vijećnika doživjelo promjenu jer su stranke izgubile te pozicije. Kada bi se napravila ozbiljnija analiza ime po ime dobili bismo podatak da se gotovo pola vijećnika promijeni u gradskom vijeću.  

Na lokalnim izborima BiH imamo jedan novi broj političkih partija koji će tražiti svoje glasove iz samo jedne grupacije. Najveći broj glasova će biti tražen od najviše političkih partija pa će za njima biti i najveća pažnja.

Dok lijevi blok je slobodan i neopterećen. Predstavnici lijevog bloka su razočarali svoje glasače. Samo naivni i ekstremno zaljubljeni će glasati upravo za te dvije partije. One neće značajnije utjecati.

Drugo na strani konstitutivnih srbi nemaju partiju za koju mogu glasati. Hrvati će vjerovatno tražiti svoj hdz jer je na prošlim izborima zbog svadje lokalnih moćnika na toj poziciji bila opoziciona partija liberalne opcije. Koja ovaj put treba mnogo više energije i pažnje da dobije svoje mjesto u gradskom vijeću. Nova partije ekologa od politike prave performans tako da će njihov uspjeh zavisiti od savremenih uredjaja i lucidnosti pojedinca da napravi vic od lokalne politike.  

Borba je imati što više vijećnika da bi se moglo vladati sa većinom vijećnika koju će u gradskom vijeću činiti 12 vijećnika. Ko bude imao 6 vijećnika imaće i većinski paket u budućoj koaliciji a kandiati za to su sda i lista nezavisnik kandidata. A sda je stavilna sa svojim glasačima i može se očekivati da će dobiti opet dva vijećnika. I vrlo vjerovatno će onaj ko bude ponudio partiji ASDA najbolje uslove moći će formirati većinu u vijeću. Pa tako naredne četiri godine živjet ćemo ili sa većinom iz SDA ili sa većinom koju će formirati i imati sadašnji gradonačelnik Fuad Kasumović. Ostale partije ako predju prag za jednog vijećnika mogu očekivati najviše dva ili tri vijećnika

Lista za lokalne izbore u gradu Zenici gore dole, tamo vamo, biće u blizu ovako.

2020

	Sda	Sbb
	Snaga centra	A sda
		Nip
	Sdp	Nbl
	Df	Platforma
	Naša stranka	Ekolozi
	Hdz	Lista nezavisnih kandidata

Teci vodi, teci vodo uzalud...

Dakle, konstitutivci zaslužujete svaku nepravdu i zlo koje vas je zadesilo i koje će vas zadesiti. Da ostanete bez kapi vode i bez i jedne jedine rijeke i potoka i to zaslužujete. A narednim generacijama nek je sa srećom i ukoliko se ne budu zaklinjali u svoje pretke možda i naprave kakvo bolje društvo."

Kad se sve oduzme i sabere konstitutivni političari u BiH trenutno rasprodaju rijeke i ekosisteme posuđene od budućih naraštaja za klikere. Građani im pomažu u tome i niko drugi. Niti jedna od ovih elektrana se ne bi mogla napraviti da ne dobije zeleno svijetlo od strane demokratski izabranih vijećnika u svojim lokalnim zajednicama. Ovih 300-400 MHE se nalazi na području 50ak opština u BiH i - barem koliko sam ja upoznat, samo u jednoj opštini (Vareš) desilo se da opštinsko vijeće ne izglasa izgradnju MHE. U redu, može se desiti da su u nekoj opštini vijećnici neupućeni u štetu koju trajno prave svojoj zajednici. Može se desiti da je u konkretnom slučaju i potrebno regulisati pojedini tok. Ali ako naša lokalna vijeća dozvoljavaju izgradnju 400 minihidroelektrana onda je to čista i svjesna volja nas samih. Nisu ti vijećnici s Marsa pali. U većini opština to ljude puno i ne zanima, najčešće jer taj konkretan potok ne prolazi kroz njihovo selo nego kroz šumu.

Obzirom da se ovo izvodi uglavnom na manjim vodotocima nerijetko je slučaj da se ovim zahvatom jedan dio godine vodotok dovede u stanje potpuno suhog korita što za posljedicu ima fatalan ishod na živi svijet u i oko rječnog korita. Mini-hidroelektrane obično funkcionišu na način da se dio rječne vode usmjeri u cijev koja odvodi vodu na turbinu koja proizvodi električnu energiju. Naravno, propisi zahtjevaju da se obezbjedi tzv. biološki minimum vode u koritu, ali se u praksi upravitelji minihidroelektrana toga ne drže. "U BiH trenutno postoji stotinjak mini-hidroelektrana, a u planu je izgradnja njih još preko tri stotine.

Da bi šteta bila veća ukupna proizvedena energija iz ovih postrojenja je jako mala. Ovih stotinjak izgrađenih MHE ne proizvodi struje koliko npr. jedan Salakovac. I bilo bi mnogo mudrije - ukoliko je već potrebna (a lično smtram da nije potrebna) dodatna prozvodinja energije- uništiti jedan veći tok umjesto 300-400 malih. U ponekom slučaju ovakve instalacije mogu imati i pozitivne efekte u smislu regulacije bujičnih tokova ili akumulacije vode za navonjavanje, ali su negativni efekti u pravilu mnogo češći. Veći tokovi su obično već u lošijem stanju po pitanju ekologije vode, a i u slučaju poplava prave nemjerljivo više eventualne štete od malih tokova.

Pismo iz dijaspore

Čime je vladajuće partije ali i opozicija zaslužile da dobiju glas iz dijaspore. Stranački agitatori i promotori nisu svjesni, jer dijaspore nema u vladajućim strukturama, među vama. Zatim niste nikada uzeli za shodno da donesete određene zakone kojim bi i dijaspora ušla u parlament npr sa jednim ili dva parlamentarca. Za vas postoji, samo onaj ko donese, donira, pokloni. Zaboravljajući da mi to radimo jer nam fali naša Bosna, fale nam obicni ljudi, rodna mjesta.

Mi nismo željni politicara i vlasti mi toga imamo i u zemljama gdje živimo. Velika većina dijaspore nije u puno boljoj situaciji od svojih zemljaka, jer kao oni koji su ostali da se pate i rade za minimalac, tako i veliki dio dijaspore u svijetu se bori za goli život i opstanak.

Suho pozivanje ljudi na glasanje bez nuđenja programa i alternative za definitivni povratak, neće imati nikakvog efekta. Pitam se zašto bi ljudi glasali i gubili svoj novac i vrijeme za nesto sto nema veze sa njihovim životima, pogotovu znajući iz iskustva da obicni narod od svega toga, kao i do sada, nece sigurno imati ništa !!!”

Nikada dijaspora neće masovno glasati, znate, sve dok je gledate kroz optiku donatorstva, "horoza za čerupanje" i pogotovu kroz stereotipe poput klasične fraze "vi tamo". Dijaspora nije "tamo", negdje u bestežinskom prostoru, dijaspora je itekako i konstantno prisutna u svojoj domovini. Sudjeluje u svim porama i aktualnostima diljem zemlje i pozno prati događanja u svim sektorima.

Država se već odavno odrekla dijaspore, samim tim sto se ništa ne poduzima da se birači evidentiraju i organizovano glasaju. Država je za dijasporu maćeha.

Opozicija uopste nema viziju koju snagu ima dijaspora. Kada bi se pokrenulo samo 30/40 procenata glasača iz dijaspore mogla bi se promjeniti kompletna aktualna vladajuća struktura. Nažalost većina mogućih kvalitetnih aktivista iz dijaspore odustaju od svih pokušaja praktičnog i konkretnog rada jer ih upravo njihovi istomišljenici targetiraju i omalavažavaju. Odnosno, prihvataju njihov rad i podršku sve do odlučujućeg momenta kada se određuju funkcije i liste.

Sam narod ne prihvata dijasporu kao svog saveznika. Fraze poput “lako je tebi biti hrabar, s vana” , “neznas ti kako je ovdje”, “ne živiš ti ovdje” ... su obeshrabrujuće.

Kao i do sada skeptičan i gledam sa nepovjerenjem bilo koju stranku koja pravi koalicije i priziva stranački otpad. Nova stranka mora tražiti uporište u Tzv “inertnom glasačkom korpusu” ( oko 40%) tj osobama koje do sada uopste nije ili je sporadično izlazila ispred glasačkih kutija. A posebno mora posvetiti pažnju i naći način da zaintrigira i pridobije omladinu. Koja kako se vidi iz raznih statističkih podataka uopste ne glasa ....

Za koga glasati korumpirana pozicija i mutava opozicija

Srž korupcije sastoji se u tome, da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše pravila koja, u pravilu vrijede za sve članove društva. Na taj način postaju konkurentniji na tržištu od onih koji igraju po pravilima. Rezultat je negativna selekcija, tj. narušavanje djelovanja tržišnog mehanizma selekcije po sposobnosti, što vodi do sporijeg gospodarskog napretka i slabljenja države. Korupcija je osnovni uzrok propasti civilizacija i država.

Korupcija ili podmitljivost u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. Korupcija označava potplaćivanje.

Podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku otvara mogućnost, da se ove tri vlasti međusobno kontroliraju, čime je smanjena mogućnost korupcije. Koncentracija moći na jednom mjestu bez mogućnosti kontrole povećava pojavu korupcije.

Idemo dalje

Šta znači mutav? Na njemačkom to bi bio mucav, odnosno osoba koja je ćutljiva, ne govori. Takodje u vujakliji kažu da je mutav čovjek onaj koji je preda poslu, neko koje je totalno asocijalan ne druži se sa drugima. Helem radi se o čovjeku koji ima problema sa inteligencijom i komunikacijom.

Opozicija je izraz kojim se u politici označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi.

Pod pojmom "opozicija" se, s obzirom na dominaciju demokratskih sistema u suvremenom svijetu, u pravilu podrazumijeva legalna opozicija. Uz taj pojam se vezuje i pojam lojalna opozicija.

Ovisno o tome da li njeni predstavnici sjede u parlamentu neke države, opozicija se dijeli na parlamentarnu i vanparlamentarna. Parlamentarna opozicija u mnogim državama, odnosno te države imaju formalnu instituciju vođe opozicije koji ima posebna prava i obaveze koja se tiču savjetovanja s predstavnicima vlasti oko važnih odluka.