Stranka za bolju budućnost nam nudi Nasira

 

Staro ime, u novom pokušaju. Nakon dva mandata na federalnom nivou, političar iz Zenice, Nasir Beganović je kandidat SBB za gradonačelnika Zenice. Inače je Nasir član ove partije od samog osnivanja i u svojoj karijeri nema preletačkih epizoda. Da li će kandidatura u Zenici donijeti novog gradonačelnika ili će Nasir kao disciplinovan vojnik partije iskoristiti najbolju poziciju za reklamu partije. a to je upravo pozicija kandidata za gradonačelnika ubrzo ćemo znati. Rječit i iskusan političar poput Nasira može kvalitetno doprinijeti partiji da obezbijedi veći broj glasova jer je poznato da ova partija u Zenici gubi glasačko tijelo i povjerenje glasača. Neće nam dugo trenati da vidimo šta nude Nasir i SBB.  

Sva istraživanja u Zenici pokazuju da ću opet pobijediti

 

Svoju kampanju vodim od 2016. godine, kada sam pobijedio na lokalnim izborima, pa sve do sada. Mislim da neću voditi nikakvu dodatnu kampanju jer za to nema potrebe. Građanima sam ponudio nešto drugo i sve što sam obećao građanima i završio sam puno više od toga. Sva istraživanja u gradu Zenica pokazuju da ću, ako ikad, na predstojećim lokalnim izborima osvojiti još jedan mandat . Kada govorim o svom odnosu sa SDA, reći ću da je SDA nažalost jedina stranka koja se nije odazvala mojim pozivima za razgovore. Svjedoci smo da SDA ima unutrašnjih problema sa kadrovima, koji su uglavnom nesposobni i ne mogu se otkloniti zbog mašina za glasanje. Usporedite samo funkcije koje SDA ima na državnom nivou sa funkcijama stranaka sa srpskom ili hrvatskom pripadnošću i procijenite snagu ili važnost ovih ministarstava i drugih tijela. U Zeničko-dobojskom kantonu SDA ima samo jednog ministra i premijera, . Sve važne pozicije dali su stranci iz A-SDA i nažalost ljudi koji upravljaju kantonalnom vladom, po mom mišljenju, apsolutno nisu ispunili te funkcije. Nažalost, SDA sebi sada ne može pomoći, a kamoli građanima i državi.

Aktualni gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović oglasio se za  PRESS

Oštro od prve minute, Pivić protiv Kasumovića

 

U saopštenju za javnost poslije proglašenja kandidata za gradonačenika u SDA, prenosimo poruku gospodina dr Nezira Pivića:
Neznanje, arogantni primitivizam, zločin i nemoral vladaju Zenicom. Zenicu je napala jaka oluja koja je trajala četiri godine. Nekoliko primitivnih varalica živi sa Zenicom. Zato smo odlučili prvo vratiti dostojanstvo Zenici, a zatim kroz razvoj vodimo Zenicu zajedno sa njenim građanima. Nećemo se baviti aktuelnom vladom u našoj predizbornoj kampanji, rekli su i pokazali svoje. Oni su prošlost i više nas ne zanimaju. Završili su svoje.

Nikad jači kandidati za gradonačelnika Zenice

Do sada, u kratkoj povijesti Zenice, u demokratiji višestranačkog sistema, nikad nije bilo tako direktnih i otvorenih sukoba jedni s drugima. Vrlo jasna politička slika je u položaju za gradonačelnika. Najveća bošnjačka stranka najavila se i stavila imena kandidata i za gradonačelnika i nosioca liste za buduće gradsko vijeće. Nesumnjivo da je kandidat za gradonačelnika ispred SDA najzreliji i najopasniji kandidat ove stranke. Univerzitetski profesor, predsjednik opštinskog odbora, pomoćnik ministra na saveznom nivou sve je Nezir Pivić. Muškarac mlađi od 40 godina sve je to postigao. On se suočava s novim političkim izazovom, da pobijedi i bude gradonačelnik Zenice. Prati ga Suad Kaknjo, gradski biznismen koji se dokazao i u ekonomiji i u sportu. Ima društveno priznanje, ne treba mu. Nosilac je liste SDA za Gradsko vijeće Zenica. Samo oni koji nisu zainteresirani za politiku ne mogu a da ne primijete da je Fuad Kasumović nezavisni kandidat, trn u stranci SDA u Zenici, koji ga pokušava ukloniti na predstojećim izborima. Raspoloženje u gradu podijeljeno je između ove dvije političke opcije ili grupe jednog i istog glasačkog tijela. Pored ove dvojice kandidata, već postoji službeni Arnel Isak, trenutno kantonalni ministar prostornog uređenja, s magisterijom, mladić, bez loših poteza teško će se nositi između njih dvojice. Postoji i univerzitetski profesor psihologije dr Dženan Skelić. Kandidat jedne maloljetne i nezapaženo stranke Stranke penzionera. Serija se tu ne završava, tu je i Boris Britvar, bivši savezni ministar prostornog uređenja, neovisni kandidat.

To će biti rečeno u vojnom rječniku, teška artiljerijska bitka. Očekuju se niski udari i jak stomak. Ko ne može, neka ne slijedi.

Rat izmedju političara i gradjana

 

 

Trenutno najveći sukob izmedju opcije status neprominjen koju podržavaju političari i gradjana koji su duboko u sjeni medijske pozornosti jeste jedna mala sitnica u izbornom zakonu koja bi današnjim političarima obezbijedila vječnost a u budućnosti gradjanskoj opciji odijelila totalni mrak jeste pomjeranje izbora i sasavljanje općih i lokalnih u jedne izbore. Naime, izbori na lokalnom nivou imaju sasvim drugi zadatak od općih izbora čak su pored pitanja na koje političari trebaju dati odgovor i drukčija sredstva ubjedjivanja gradjana za koga će glasati. Ukoliko bi današnji političari uspjeli u svojoj namjeri da ih sastave za dugo dugo vremena ništa se ne bi mijenjalo i stanje bi bilo onakvno kakvo je sada. Dakle, na lokalnom nivou je bezpredmetno na općinsku listu stavljati ime predsjednika stranke koji sjedi u udobnom kabinetu u Sarajevu i „rješava“ velike teme. Za lokalni nivo su potrebni oni obični na koje ćeš ako prodju nailaziti u gradu na pijaci u kafiću i moći ga zaustaviti i pitati zašto ovo ili ono nije riješeno na ovaj ili onaj način. To današnji političari ne žele. Medju običnim svijetom naravno da je podijeljen izmedju nekoliko razmišljanja jednog. Ova opcija je jeftinija. Što je i na prvu istina. Medjutim dugoročno bi nas taj sistem skupo koštao i ne bismo bili zadovoljni jer bi lokalni političar zapravo odgovarao za svoje političke poteze centrali partije a ne gradjanima. Ni danas nije mnogo bolja situacija ali u nekim normalnim uslovima na općinskom nivou bi političari trebali biti na nivou onih koje sreću svaki dan. Drugo, finansiranje političkih partija bi bilo značajno veće jer bi se na taj način smanjio broj kancelarija i svi novci koje na lokalnom nivou dobiju partije išao bi u centralu koja bi trošila onako kako njima odgovara. A na općinskom nivou niko ništa ne bi mogao da odlučuje da se pita i donosi odluke. Išlo bi se po pamet u sarajevo ili Banja Luku ili Mostar. I ne samo to. Ukoliko bi se izbori ove koje čekamo odgodili i izvukli do narednih općih izbora došli bismo u poziciju da smo potpuno drukčiji od drugih. Jer tako nešto nema nigdje.

Da li je došlo vrijeme da BiH konačno dobije političare koji će htjeti zaštiti integritet i suverenitet BiH.

Za ovaj blog uzeću dva dogadjaja koji su se desili nedavno, a institucije države i političari nisu adekvatno odgovorili na dešavanja. Dakle, prvi dogadjaj je da će se za dan pobjede kod susjeda nagradjuju odredjene vojne formacije koje su sastavni dio Oružanih snaga BiH. Dakle, i Oružane snage su nagradjene i dobile zahvalnice i povelje povodom tog praznika kod susjeda. To ne bi bio problem da li su spomenute oružane snage BiH. Medjutim, ako ne. Šta bi trebao uraditi Ministar oružanih snaga BiH. Jednostavno, zahvaliti se na poveljama i uredno ih vratiti. Jer za taj dan nije samo jedna nepodopština bila dovoljna, a to je nespominjanje oružanih snaga BiH, nego i nagradjivanje okrivljenog i optuženog časnika koji je izbjegao u Hrvatsku od izdržavanja zatvorske kazne. I to nije sve, predsjednik Hrvatske je na upit o čemu govorimo rekao da ga je baš briga šta će reći BiH. Dakle, šta uraditi. Uputiti diplomatsku notu na nivou ambasade jer mi imamo ambasadu BiH u Zagrebu i objasniti tom i takvom predsjedniku Hrvatske kome ne želim spominjati ime da dok se ne „ispriča“ ne mora računati da će moći doći u BiH. Ne treba spominjati da je on tvz. Socijaldemokrata i da vodi porijeklo iz BiH. Dakle ništa od toga nije bitno i ne treba gledati.

Druga priča je posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Banja Luci. U toj posjeti su ga ugostili predsjedavajući vijeća ministara Milan Tegeltija i član predsjedništva Milorad Dodik. Tu je bila i premijerka Republike Srpske. Dobro! Ovo je osnvna informacija. Medjutim, odredjeni mediji su izvještavali sa ovog dogadjaja zaboravljajući da spomenu funkcije domaćina. Da li je to namjerno ili ne, je nebitno. Jer BiH ima komisiju koja se bavi primjenom zakona u javnim medijima. Postoji nekoliko udruženja novinara, nekoliko fakulteta koji se bave komunikologijom i novinarstvom i niko nije zapazio tu i takvu nepodbštinu od strane pojedinih medjisnkih kuća koje se finansiraju iz budžeta skupštine RS.    

Sve u svemu nisu oni krivi zašto su bezobrazni drski i osorni. Krivi smo mi što nemamo političara koji će znati ponašati se na ove i ovakve bezobrazluke.  

Kako će korona utjecati na izbore

Na novembarskim lokalnim izborima u BiH pandemija korone koja ovih dana hara najjačim intenzitetom će biti iskorištena na pravi način. Nekoliko je mogućnosti. Prva i već oprobana jeste preko medija koji će podgrijavati stres protiv korone kod običnog svijeta. Sve po navici i već naučenim novinarima šta trebaju da rade novinarstvo tipa copy paste će podgrijavati taj haos. Situacija jeste ozbiljna ali nikako ne treba dizati paniku. Ona nikom nije potrebna. A novinari širokog spektra i novinari večernje škole i novinari za jednokratnu upotrebu će raditi sve da bi opstali dalje i sačuvali svoje pozicije. Sistem postoji, koliko god taj sistem bio nenormalan, političari i novinari su u interesnom braku.

Ovo je manipulacija gradjanima koja ne košta političke partije i može utjecati na rezultate izbora

Drugi način je se preko kriznih štabova mjere zaštite dižu na viši nivo i da se gradjani primoravaju da vrijeme provode u kući i da sasvim prirodno više prate medije i obraćanja političara.

Treći način i najperfidniji je izdavanje rješenja o zaraženosti koji obavezuju imenovanu osobu da mora biti u izolaciji. Dakle, ona partija koja ima kantonalnog ministra zdravlja će imati mogunost da putem njega sa izborne kampanje udalji one najbitnije igrače. Jer u upravnom postupku kada se izda rješenje ide vrijeme za žalbu pa nakon toga ide drugostepena komisija i nakon toga a prošlo je 40 dana i završeni su izbori može se donijeti rješenje da ono prvostepeno je zasnovano na pogrešnim informacijama. I svi smo mirni, a partija je uz dogovor sa koalicionim partnerima udaljila  ključne osobe. 

Da li vjerske institucije (ne) utječu na izbore u BiH

Podaci za ovaj blog su korišteni iz popisa iz 2013. godine kao i rezultati izbora iz 2016. g. I općih 2018.g. Da ne bi bilo zabune. Jer je takozvana veza vjerskih institucija i odredjenih političkih partija njegovana na nivou mita u zadnjih dvadeset i kusur godina. Sve u svemu podaci koje ćemo predočiti će donijeti drukčiji pogled i zanemarivu ulogu vjerskih ustanova i institucija na politički život.

Obzirom na temu u ovom blogu nećemo kao cilj imati gradjanina nego vjernika i njegov politički stav. S druge pak strane najvažnija činjenica je koliko odredjena institucija može utjecati na stav i želje stanovnika BiH. Zapravo blog će se baviti podacima za F BiH da bi slika bila jasnija jer i u RS slika je vrlo slična pa bi samo zbog velikog broja informacija na jednom mjestu izgubila se suština.

Krenimo redom   u F BiH gradjana ukupno ima 2.199.220, dok onih koji njeguju islam ima 1.582.382

Nepunih 700.000 gradjana su katolici, pravoslavci i ostali u tu cifru spadaju i agnostici, ateisti, nepopredijeljeni kao i oni koji se ne izjašnjavaju i nepoznatog vjerskog opredjejenja. Njih malo više od 60 hiljada.

Ako temu razvijamo od člana predsjedništva doći ćemo do podatka da je trenutni bošnjački član Predsjedništva BiH, kandidat SDA, gospodin Šefik Džaferović sa osvojenih 212.581 ili 36,61 posto glasova došao na to mjesto. Dakle, od ukupnog broja vjernika 1.582.382 njih 212.581 su glasali za kandidata iz SDA drugi su glasali za one koji nisu prošli. Ne treba zaboraviti činjenicu da na izbore obično izlazi oko 50 % glasačkog tijela te se prostom računicom može doći do cifre od 500.000 vjernika na koje vjerske institucije nisu utjecala ili nisu mogle utjecati na njihovo političko mišljenje.

Do vrlo sličnog zaključka se može doći i na drugim nivoima vlasti i sa drugim političkim predstavnicima. Tako da se može doći do zaključka da vjerske ustanove ne mogu utjecati na politiku u državi BiH.

Idemo dalje. Katolici. Za očekivati je da se radi o gradjanima BiH koji za sebe kažu da su hrvati bosanski hrvati ili slično ali suština je da su katoličke vjeroispovjesti. Dakle radi se o gradjanima njih  496.746 od kojih su za člana predsjedništva BiH glasali za kandidata HDZ BiH koji nije osvojio dovoljan broj glasova drugi mandat u predsjedništvu je osvojio Žejko Komšić lijeve orijentacije, gradjanske opcije pa se može slobodno reći da rezultat HDZ BiH u borbi za poziciju u predsjedništvu BiH nije urodila plodom iz nekoliko razloga. Jedan od najvažnijih je neizlazak glasača od kojih su očekivali glasove pa se od ukupnog broja hrvata 50 % nisu pojavili na glasanju, a onaj dio koji je izašao imao je svoje kandidate izmedju ostalih i Željka Komšića te se 245.000 glasača u velikom broju izjasnilo upravo za Komšića. Naime, ovaj član je osvjio 225.000 glasova. Da ne bude zabune ovakvu matematiku kao glasači možete provjeriti i na drugim nivoima vlasti i vidjećete vrlo sličan rezultat da katolička crkva nema snagu da utječe na glasačko tijelo.  

Može se izvesti zaključak da vjerske ustanove i institucije ne mogu značajno utjecati na rezultate izbora u BiH. Centri moći su na nekom drugom mjestu

Savremena bajka o ovcama

Bajka kao i svaka druga. u kojoj životinje imaju ljudske karakteristike. izgleda da u stvarnom životu ljudi dobijaju životinjske karakteristike pa tako i ova savremena bajka nadje se izmedju tradicionalnih i savremenih bajki.
https://www.youtube.com/watch?v=UkWaYTw8Pss&frags=pl%2Cwn

Lijepo se provedite u krugu porodice

svim pratiteljima bloga koji obilježavaju vjerski praznik i osjećaju se muslimani čestitam bajram barećuli.

Danas je dan D za Veliku Srbiju

Poštovani čitaoče da li vjeruješ da od današnjeg dana se odlučuje da li će biti ponovo rata na Balkanu! Ulični neredi i haos na ulicama nisu donijeli bog zna šta. Zapravo možemo konstatovati ništa se nije promijenilo osim onih demonstranata na vlasti je ostala Vlast. U nastalom kaosu srpski stratezi smatraju da mogu povratiti sve do sada izgubljeno u izgubljenim ratovima. Odugovlačenjem konačnog razrješenja i zatvaranja balkanske krize uz pomoć višestranog poigravanja i korištenja slabosti uključenih strana srpska politika pokušava dobiti na vremenu kako bi spremno dočekala nekakav novi veliki geopolitički preokret na čijem provociranju aktivno radi. Osim što je igra srpske politike, praktički sračunata na izazivanje velikog sukoba moćnih izvanregionalnih igrača u kojima bi ona profitirala u ovome povijesnom trenutku teško ostvariva, ona je ipak izuzeto opasna jer balansira po samim crtama sučeljavanja najmoćnijih država svijeta. Kako god se razvijali događaji, Beograd i politički krug oko Aleksandra Vučića može biti siguran da će u nekoj novoj velikoj ratnoj igri biti jedini gubitnik, a nikako dobitnik.  Koliko iskustva Evropska unija ima sa riješavanjem konfliktnih stanja kao što je ovaj Balkanski? Takodje, ne smije se zaboraviti da su upravo oni iz „gospodje Evrope“ istjerali iz dešavanja svjetskog „dežurnog policajca“. Balkan nije Libija, Sirija ili nekakav južni Sudan po kojima se može tek tako haračiti iako napuhanim europskim diplomatima vjerojatno svi djeluju jednako blesavo i naivno. No, to je samo opasni privid. Ukoliko se radikalno ne promijene stavovi uključenih u balkansku krizu i način djelovanja europskih moderatora koji pokušavaju istisnuti bilo kakav sporazum, koji bi prije svega njima odgovarao, ratni požar će se nekontrolirano rasplamsati. 

Činjenica da je Specijalno tužiteljstvo Haškoga suda podignulo optužnicu za ratne zločine protiv kosovskog predsjednika Hashima Tachija svjedoči o rastućem raskolu između SAD-a i Europske unije, izjavio je Montgomery. On je siguran kako objava optužnice protiv kosovskog čelnika uoči njegovih pregovora s predstavnicima Srbije u Bijeloj kući, nije slučajnost. Radi se o pokušaju uništenja inicijative posebnog predstvanika američkog predsjednika po tom pitanju Richarda Grennela, navodi američki diplomat. „Nitko ne vjeruje kako je to slučajnost!“, kazao je Montgommery u intevjuu za Tanjug. Također naglašava kako sukob pozicija SAD-a i EU „jamačno neće dati mogućnost za pronalazak rješenja kosovskoga problema u skoroj budućnosti“.

Većina građana Srbije potpis na priznanje Kosova bi smatrala izdajom  i jednostavno bi potpisnika nabili na kolac ako prije toga ne bi uspio  pobjeći. Stoga ni eventualno vanjsko rušenje Vučića ne bi dalo očekivane učinke, dokle god je u pretežitom dijelu političkog korpusa  živo uvjerenje da se Kosovo može vratiti pod okrilje Srbije. Tko god prizna Kosovo, nabit će ga na kolac. Sa srpske strane u takvoj situaciji građanskog raspoloženja jednostavno nema prostora za neke velike pregovore i ustupke. Nije problem samo Vučić, nego prevladavajuća politika u Srbiji, bila ona na vlasti ili opoziciji i prevladavajući stavovi građana. No, nije ni Srbija ta koja nema prostora za manevar. Identična situacija je i s Europskom unijom koja ne želi nikakvu korekciju granica u Europi i koja je onemogućila američki plan o korekciji granica Kosova i Srbije zamjenom teritorija nakon čega bi uslijedilo priznanje Kosova. Očito je da svi imaju malo manevarskog prostora i da svi akteri ne čine ono što bi željeli, nego ono što moraju. To je opasna pat-pozicija koja ukoliko se nastavi, ne može voditi ničemu drugome do ratnom razriješenju. Nasilni prosvjedi u srpskim gradovima proizvod su upravo takvog geopolitičkog okvira. Balkan je zapravo već u plamenu za sada posredničkih sukoba suzavcem, palicama, kamenjem i molotovljevim koktelima, a ako se stvari nastave odvijati u istom smjeru, lako mogućim pravim ratnim sukobima.  Taj novi, po sadašnjem stanju stvari, neizbježni rat, razlikovat će se od svih dosadašnjih balkanskih ratova. Gospodari NATO-a najmoćnije države Zapada primjenom superiorne vojne tehnologije mogu razoriti civilnu i  vojnu infrastrukturu Srbije i nanijeti gubitke ključnim vojnim potencijalima. Ipak, posve je sigurno da udari iz zraka i velikih udaljenosti neće u potrebnoj mjeri uspjeti neutralizirati kopnene borbene potencijale. Problem je što nitko od umiješanih svjetskih sila nije raspoložen čizmom svoga vojnika stupiti na tlo BiH ili Srbije u okviru pravih ratnih operacija. Nije teško zaključiti gdje će velike sile, ukoliko dođe do tako velikog razvoja događaja, tražiti potrebne vojničke čizme.

Kako loviti pacove. Jednostavno zakonom

Mnogo nacionalista i šovinista vide šansu na lokalnim izborima šansu da se smjeste i uhljebe do slijedeće još bolje prilike a to su opći izbori za dvije godine. I kako ih gradjani mogu loviti. Drugo je pitanje kako pomoći nezavisnim kandidatima našim komšijama kojima je izgleda puna kapa loše politike i loših političara. Jedan je odgovor. A to je žalba i tužba. O čemu se radi. Zakon o izborima ima jedan dio koji govori o finansiranju kampanje pred izbore pa tako je definisao koliko jedna politička partija može potrošiti novca za jedne izbore. A to je jasno definisano nikako više od 30 pfeninga. O čemu se radi. Dakle npr. U jednom gradu od 100.000 stanovnika nema više od 90.000 glasača. Po toj logici svaka partija na lokalnim izborima ne smije potrošiti više od 27.000 KM. To ovako na prvu izgleda mnogo medjutim u kampanji nije mnogo čak je smiješno. Evo ovako to izgleda. Jedan džambo plakat je 400 KM na mjesec, jedan plakat u štampi je oko 8-10 KM, letci, razglas, bina. Rasvjeta. Sve to ima cijenu. Čak i kada neki od pjevača pjeva za političku partiju mora potpisati ugovor platiti na to porez i tek onda odustati od zarade i prijaviti da je to njegova donacija toj političkoj partiji. Nema poklona koji neće biti prijavljeni sve ima cijenu. Ne može načelnik općine uzeti kombi iz javnog preduzeća za potrebe političke partije. Sve su to stvari koje obični gradjani trebaju prijaviti lokalnoj izbornoj komisiji. Čak i paketi koje su do sada pojedine partije dijelile pred izbore treba prijaviti i oni imaju cijenu. Pa vi izračunajte kako neko može dobiti paket od 5 ili 6 KM da bi glasao za tu partiju a mogao je dobiti samo 0,30 pf. I to se prijavljuje lokalnoj izbornoj komisiji. Kakve su kazne. Ono što je najvažnije političkim partijama novčana kazna je najblaža, nakon toga nešto ozbiljnija je kazna skidanje nekih od lidera sa liste kandidata. A treća najteža kazna je skidanje političke partije sa izbora.

Dakle mogu li gradjani utjecati na izbore naravno da mogu.

30 godina vladajući političari spremaju nam traume, ove izbore nezavisni kandidati spremaju promjene.

Velike partije koje kroje nam život gube snagu i svoj prostor za odlučivanje. Veliki broj političkih partija je samo posljedica nedosljednosti nacionalističkih vodja da vode normalnu gradjansku opciju i uspostavljaju normalnu gradjansku državu pa tako poslije mnogo lokalnih partija koje se bave lokalnim temama koje se bave običnim čovjekom na narednim lokalnim izborima je veliki broj nezavisnih kandidata. Spisak gradova gdje ima nezavisnih kandidata nije mali: Prijedor Bijeljina, Banja Luka, Doboj, Stanari,  Ugljevik, Živinice, Sapna, Zvornik, Zenica, Bratunac, Visoko, Jablanica, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Stolac, Srebrenica. Ovo je očigledan dokaz da su gradjani BiH nezadovoljni postojećom političkom ponudom. I to nije sve Gradonačelnici nezavisni kandidati će se pojaviti u nekoliko gradova: Velika Kladuša, Bihać, Srebrenik, Kalesija, Glamoč, Zenica, Srebrenica, Novi Travnik, Čapljina, Stolac, Foča, Pale, Han pijesak, Breza, Visoko, Kiseljak, Novi Travnik, Livno, Bratunac, Donji Vakuf, Glamoč, Sapna, Kalesija, Teslić, Jajce, Ribnik, Ključ, Ugljevik, Lopare, Tuzla, Srebrenik, Sanski Most, Bosanski Petrovac i Bijeljina. Na prošlim lokalnim izborima njih osam je i osvojilo poziciju načelnika ili gradonačelnika kao nezavisni kandidati. Na ovim lokalnim izborima je za očekivati da će ih biti više nezavisnih i gradjananski orjentisanih načelnika i gradonačelnika. Novo vrijeme za BiH dolazi.

Sda priznala poraz u Zenici

Izbori nisu ni počeli tek smo stigli u fazu ovjere kandidata ali se medju političkim kandidatima mogu primjetiti stanovite akcije i reakcije. Naime, najveća partija u bošnjaka mada oni ponekad kažu da su stranka centra i to još gradjanska na naredne lokalne izbore se kandidovala za izbor vijećnika na listi manjinskih naroda u Zenici i samim tim priznala poraz na poziciji za gradonačelnika. Sasvim je izvjesno da bi Fuad Kasumović dosadašnji gradonačelnik Zenice mogao dobiti još jedan mandat od četiri godine kada suparnička politička opcija sakuplja mrvice kao što je vijećnik ispred nacionalnih manjina.

Ovim činom SDA se upisala u one političke opcije totalitarnih sistema u kojima ništa ne prepušta slučaju makar to bio i vijećnik iz kategorije manjinskih naroda ali zato sasvim uspješno preko svojih medijskih promotora na elektronskim medijima i naravno u tiskanim medijima ovakvu činjenicu pokrivat će pričom o gradjanskim normama i ponašanju političke partije u odnosu sa drugima. Očito da njima nije opozicija potrebna da iskustvo iz vremena koje još traje i nesposobnost da i pored činjenice da su imali većinu u gradskom vijeću Zenice nisu uspjeli staviti pod kontrolu gradonačelnika, ovaj put za naredne izbore pokušavaju pokriti sve što se pokriti može.

U zadnjih dvadesetak godina SDA je imala vjernog pratioca u općinskom tj. Gradskom HDZ-u kojeg na narednim lokalnim općinskim izborima neće biti. I pored formalnog postojanja dvije političke partije sa hrvatskim predznakom izgleda da je svadja od prije četiri godine ugasila obje političke opcije. Tako, hrvati u Zenici će ukoliko žele biti dosljedni svog nacionalnog identiteta mogu svoj glas dati Hrvatskoj stranci prava BiH, koja će vjerovatno u SDA krilu zamjeniti se sa HDZ-om BiH ili HDZ-om 1990. jer su do sada tako ove političke opcije funkcionisale u ovom gradu.

SDA je pokazala svojim kandidatom na listi manjinskih naroda da nema snage i znanja naći pravi lijek za kandidata kao što je Fuad Kasumović 

Kako nas je prevarila obećana zlatna kašika

Procjene govore da izvan BiH živi 3,5 miliona bosanaca i hercegovaca. Medjutim to su ljudi koji se nemaju vratiti u BiH i trebamo biti objektivni nemaju niti znanja šta je to BiH, čak niti gdje je BiH.

Namjera mi je vidjeti i sagledati činjenicu da je BiH imala vodje koje ne zaslužuje, kako prije tako i danas. A za tu konstataciju jedan od dobrih argumenata je veliki broj onih koji ne pristaju na ove koji nas vode.

Najviše radno sposobnih stanovnika BiH jeste u Njemačkoj, Sloveniji i Hrvatskoj. To su oni koji su u zadnjih trideset četrdeset godina napustili zemlju. Druga činjenica koja govori protiv onih na vlasti je da su oni o kojima ću u ovom kratkom tekstu govoriti u ciframa su uspješni ljudi. Tu bi morali krenuti od pojma uspješnosti. Radi se o skromnim ljudima koji svoj uspjeh doživljavaju u činjenici da žive normalno i da imaju šansu i mogućnost s vremena na vrijeme bližoj familiji kupiti poklone i dati im ga.  

U Njemačkoj je 248 hiljada, 42 hiljade ih je u Sloveniji a u Hrvatskoj zbog blizine i dvojnog drzavljanstva ne možemo tačno reći koliko ali slobodno se može vladati činjenicom da u Hrvatskoj radi 100 hiljada Bosanaca i Hercegovaca.

Prostom računicom smo došli do velikog broja a nismo spomenuli Austriju Francusku Holandiju. Dakle, BiH radno sposobnog stanovništva koliko ima u zemlji ima u inostranstvu i to je onaj broj koji ne želi raditi pod uslovima koje im nudi današnja političko uredjenje u BiH.

                        Savezna Republika Njemačka je zemlja s najvećim brojem bosanskohercegovačke dijaspore u Evropi. Prema službenim podacima Federalnog zavoda za statistiku (Statistiches Bunesamt) u ovoj zemlji živi 248.000 ljudi porijekla BiH, od kojih 167.975 državljani Bosne i Hercegovine. Najveći broj iseljenika bh. Porijekla živi u Bavarskoj (64.000), Nord Rhein Westfallen (52.000), Baden-Wuttenbergu (52.000), Hesseu (31.000), Berlinu (18.000), Rajnlandfalzu (9.000), Holandiji. Saška (8.000). Ovi brojevi uključuju osobe bh. Porijekla, tj. One rođene u Bosni i Hercegovini i osobe rođene u SR Njemačkoj, i osobe bh. Porijekla, tj. Osobe koje imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i osobe koje imaju državljanstvo SR Njemačke, ali poreklom su iz Bosne i Hercegovine.

Prosječna starost iseljenika iz BiH u Njemačkoj je 37, što potvrđuje da je to mlado i ekonomski najproduktivnije stanovništvo. Prosječna starost iseljenika iz BiH prilikom imigracije u Njemačku je 23,7 godina, dok je prosječno trajanje njihovog boravka u ovoj zemlji 22,3 godine. Ovi podaci ukazuju na činjenicu da se mladi useljavaju u Njemačku i da je to dugoročno, a ne privremeno.

Zanimljivo je napomenuti da je većina stanovništva završila srednjoškolsko obrazovanje, još uvijek ga pohađa ili se upravo upisuje u školu. Drugim riječima, samo oko 12% populacije koja vodi porijeklo iz BiH u Njemačkoj ne posjeduje srednjoškolsku diplomu.

Od navedenih, 93% čine migranti iz BiH prve generacije, vjerovatno osobe koji su stigle u Njemačku kao gostujući radnici ili kao nekvalificirane izbjeglice tokom devedesetih godina. Sve u svemu, broj osoba koje su završile srednjoškolsko obrazovanje više od pet puta je veći u odnosu na broj onih koji nisu, pri čemu u obzir nisu uzete osobe koje su trenutno upisane u školu ili koje su suviše mlade da bi pohađale školu.

Dijaspora iz BiH, uključujući i one sa ličnim migracijskim iskustvom, odlučivala se za različite obrazovne alternative u Njemačkoj. Većina ih je završila neku vrstu profesionalnog osposobljavanja nakon srednje škole, dok ih je samo 8.000 završilo univerzitet. Ovo bi se lako moglo promijeniti u drugoj generaciji, među kojom i dalje ima veliki broj osoba koje tek trebaju dostići starosnu dob za upisivanje višeg obrazovanja ili ga trenutno pohađaju, njih približno 58.000.

Za kraj ovo kratko pisanje govori o milion i dvjesto hiljada radnika koliko je normalno da BiH živi i radi kao normalna srednje razvijena evropska zemlja. Ali na vlasti imamo nesposobne vodje od kojih običan svijet bježi.

Kako smo ubijeni od idiota, kreditom

Zaduženje kod medjunarodnih banaka koje imaju Slovenija, Hrvatska i Srbija govore o mnogo većem zaduženju od onog kojeg ima BiH. Mnogo lakše je naći zajednički imenitelj i vidjeti koliko je ko uspješan ili ne. Samim tim dobije se odgovor šta bi bilo sa BiH da se kojim slučajem zaduži onoliko koliko su zadužene sve ostale zemlje u okruženju.  Kroz informacije koje su prikupljene iz medija i preko interneta može se doći do zaključka šta je uradjeno sa kreditima i šta je krajnji cilj zaduženja. Takodje nebitna je nesposobnost političara jer su političari u regionu isto tako nesposobni kao oni drugi treći ili četvrti. 

           Dakle, Slovenija je svoje kredite potrošila u privredu i nova radna mjesta. Jer im za saobraćajnice kredit nije bio potreban iz nekoliko razloga. Najosnovniji je taj što je zemlja mala i nije problem periodično iz akumulacije iz godine u godinu radtiti etapu po etapu.

Repubika Hrvatska je trebala brze autoceste i potrošila kredite u tu bazu. Naime, zemlja koja se primarno bavi turizmom naravno da joj treba kvalitetna ponuda i dobar imidž. To su dobili i žive od toga.

Najjednostavnije je pojasniti Srbiju. Ona je svoje kredite trošila u svako nešto po malo ni u šta konkretno. Tako da se njihov status bez kredita može pojasniti po onom što je u suštini najbitnije a to je plata radnika. Danas je prosječna plata nešto veća od 400 eura. Da nije kredita i zaduženja plate bi bile oko 300 eura. Dakle, krediti nisu obezbijedili normalan život u Srbiji i jedva da stižu do egzistencijalnog minimuma.

U nastavku teksta ćemo pokušati poredati argumenta na ovu našu tvrdnju. A mnogo njih nemamo mjesta spomenuti jer ih je za ovu činjenicu mnogo više od onog što je ovdje napisano.

Ukratko sve je to u pet deka jer Slovenija bez kredita bi imala upola manje radnih mjesta nego sada. Hrvatska ne bi imala mrežu autoputeva kakve ima danas samim tim niti zaradu koju postiže kroz turizam.  

Slovenija ima relativno razvijenu ekonomiju, a njen dohodak po glavi stanovnika je najviši među svim slavenskim zemljama. Slovenija je 2007. bila prva "nova" članica EU koja je uvela euro kao svoju valutu, zamjenjujući dotadašnji slovenski tolar.  Već 2009. slovenski bruto domaći proizvod po glavi stanovnika opao je 8%, što je najveći pad unutar Evropske unije poslije baltičkih zemalja. Gotovo dvije trećine stanovništva zaposleno je u tercijarnom (uslužnom) sektoru, a preko jedne trećine u industriji i građevinarstvu. Prednost Slovenije leži u njenoj dobro obrazovanoj radnoj snazi, razvijenoj infrastrukturi i njenom položaju na raskrsnici vrlo važnih trgovačkih i transportnih puteva. Nivo direktnih stranih investicija (FDI) po glavi stanovnika u Sloveniji jedan je od najnižih među članicama EU, a produktivnost radne snage i konkurentnost slovenske ekonomije još uvijek su daleko ispod prosjeka EU. Porezi su relativno visoki, a tržište rada je, po mišljenjima ekonomista, dosta nefleksibilno, dok kompanije gube svoja tržišta na uštrb kineskih, indijskih i drugih kompanija. Velika otvorenost slovenskog tržišta čini njenu ekonomiju vrlo osjetljivom na ekonomske uvjete kod njenih glavnih trgovačkih partnera što može promjeniti na njenu konkurentnost u pogledu cijena na međunarodnom planu. Osnovne grane industrije u Sloveniji su proizvodnja motornih vozila, elektronske i elektroničke opreme, mašina, lijekova i goriva. Sve više dolazi do izražaja starenje radne snage što predstavlja izražen problem slovenske ekonomije.

Broj stanovnika po posljednjim zvaničnim podacima iznosi 1.964.036 (stanje: 31. mart 2002), a procjenjuje se da je na dan 1. januara 2014. godine u Sloveniji živjelo 2.061.085, od kojih su 89% Slovenci, 3% – Hrvati, 2% – Srbi, i 1,63% – Bošnjaci (od čega se 1,1% izjasnilo kao Bošnjaci, a 0,53% kao Muslimani u nacionalnom smislu). U ustavu Slovenije posebno su naglašene manjine Mađara i Italijana.

Agencija za statistiku Slovenije je saopćila da su uslovi na tržištu rada u drugom tromjesečju 2019. godine. Broj zaposlenih (991.000) i broj nezaposlenih (43.000). Stopa nezaposlenosti u Sloveniji 2016. je iznosila 8,1 posto, nakon čega je zabilježen konstantan pad svih prethodnih godina.

Po podacima državne statističke kancelarije, krajem prošle godine u Sloveniji je bilo 885.700 radno aktivnih osoba, među kojima i 87.700 stranaca, što znači da je gotovo svaki deseti zaposleni – stranac. Najviše ih iz Bosne i Hercegovine (42.000), a zatim iz Srbije (oko 11.000). Slede radnici iz Hrvatske, ali je razlika u tome što Hrvatima za zapošljavanje u Sloveniji više ne trebaju radne dozvole s obzirom na članstvo Hrvatske u Evropskoj uniji. Oko 7.100 zaposlenih u Sloveniji je s Kosova, a oko 6.000 iz Makedonije. Najviše je zaposleno u građevinarstvu.

Autoceste u Hrvatskoj  

Gradnja autocesta je započela je ranih 1970-ih radnjom dionica Zagreb - Karlovac , Vrhnika - Postojna. U periodu od 1970. do 1979. godine izgrađeno je 62,9. U narednoj deceniji izgrađeno je 235,5. Iako je tzv Jadranska orijentacija predviđala je povezivanje sjevera i juga Hrvatske, aktivnosti su svedene na tzv Transjugoslovenski put . 

Prostornim planom Socijalističke Republike Hrvatske iz 1988. stvari se počinju pomalo mijenjati u korist povezivanja svih dijelova Hrvatske i povezivanja s europskim prometnim putovima. Tako su u razdoblju od 1990. do 2000. godine izgrađene ili dovršene mnoge dionice: tzv snježni dio prema Rijeci (Oštrovica - Delnice - Kupjak), dionice prema Krapini, dijelovima Istarskog Y , Masleničkom mostu i tunelu Sveti Rok.  Na kraju 2010. radovi su usporeni, tako da je produžena veza krajnjeg juga, odnosno autoceste A1 prema Dubrovniku. Unatoč tome, danas su svi veći hrvatski centri povezani mrežom modernih autocesta s prometnom mrežom na tom području. 

Oznaka	Neformalno ime	Zaliha	Dužina (km)
	Autoput Dalmatina	Zagreb ( Lučko ) - Bosiljevo (A6) - Žuta Lokva (A7) - Split - Ploče (A10) - Dubrovnik	480.15
	Zagorska magistrala	Zagreb ( Jankomir ) - Macelj	60,00
	Posavska magistrala	Bregana - Zagreb - Okučani - Sredanci (A5) - Lipovac	306.40
	Varaždinska magistrala	Zagreb ( Ivanja Reka ) - Sveta Helena ( D10 ) - Goričan	96,90
	magistrala Slavonika	Branjin Vrh - Osijek - Sredanci (A3) - Svilaj	58,70
	magistrala Goranka	Bosiljevo (A6) - Rijeka ( Orehovica )	81.25
	magistrala Primorka	Rupa - Rijeka - Žuta Lokva (A1)	28,00
	Istarski Y.	Kanfanar (A9) - Rijeka ( Matulji )	64,20
	Istarski Y.	Kaštel - Kanfanar (A8) - Pula	76,80
	Autoput Neretva	Nova Sela - Ploče (A1)	8.50
	Autoput Sisak	Zagreb ( Jakuševec ) - Sisak	32,70
		Ukupna dužina autocesta / polu-autocesta:	1.306.50

BIVŠE JUGOSLOVENSKE REPUBLIKE DUŽNE 135 MILIJARDI EVRA

 ekonomskevesti.com

FOTO: RAS / RAS SRBIJA

Spoljni dug republika

Istine radi, mora se reći, da je kupovna moć dolara, koje je pozajmljivao Tito, bila 1982. godine, kad smo bankrotirali prvi put, za 2,67 puta veća od kupovne moći današnjeg dolara, a prema kalkulatoru Hrvatskog numizmatičkog portala Kunalipa.

Ali da krenemo od Triglava prema Đevđeliji.. Bruto spoljni dug Republike Slovenije 30. juna 2019. godine je iznosio 43,588 milijarde evra, a prema podacima Banke Slovenije.

Hrvatska narodna banka je korigivala podatke o bruto spoljnom dugu Republike Hrvatske i podigla ga sa stanjem 30. juna 2019. godine na 44,564 milijarde evra.

Bruto spoljni dug Republike Srbije na isti datum je iznosio 27,817 milijardi evra, govore dokumenti Narodne banke Srbije.

Narodna banka Severne Makedonije je takođe primenila najnovije međunarodne standarde i nešto smanjila bruto spoljni dug Makedonije na 7,843 milijarde evra.

Narodna banka Crne Gore je objavila da je bruto spoljni dug te države poslednjeg dana 2018. godine iznosio 7,678 milijardi evra.

Jedina država koja svoj dug nije prikazala u evrima je Bosna i Hercegovina. Bruto spoljni dug BiH 31.3.2019. godine iznosio je 8.280.468.000 konvertibilnih maraka. To je otprilike 4.243.000.000 evra.

Današnji dužnički saldo država nastalih na teritoriji bivse SFRJ je otprilike 135,733 milijardi evra ili, po sadašnjem kursu računato, oko 148,2 milijarde dolara.

Opravdanje: Kupovna moć ovih 148,2 milijarde evra ravna je kupovnoj moći 55,9 milijardi onih dolara iz 1982. godine.