srijeda, 10. lipnja 2020.

Pismo iz dijaspore




Čime je vladajuće partije ali i opozicija zaslužile da dobiju glas iz dijaspore. Stranački agitatori i promotori nisu svjesni, jer dijaspore nema u vladajućim strukturama, među vama. Zatim niste nikada uzeli za shodno da donesete određene zakone kojim bi i dijaspora ušla u parlament npr sa jednim ili dva parlamentarca. Za vas postoji, samo onaj ko donese, donira, pokloni. Zaboravljajući da mi to radimo jer nam fali naša Bosna, fale nam obicni ljudi, rodna mjesta.
Mi nismo željni politicara i vlasti mi toga imamo i u zemljama gdje živimo. Velika većina dijaspore nije u puno boljoj situaciji od svojih zemljaka, jer kao oni koji su ostali da se pate i rade za minimalac, tako i veliki dio dijaspore u svijetu se bori za goli život i opstanak.
Suho pozivanje ljudi na glasanje bez nuđenja programa i alternative za definitivni povratak, neće imati nikakvog efekta. Pitam se zašto bi ljudi glasali i gubili svoj novac i vrijeme za nesto sto nema veze sa njihovim životima, pogotovu znajući iz iskustva da obicni narod od svega toga, kao i do sada, nece sigurno imati ništa !!!”
Nikada dijaspora neće masovno glasati, znate, sve dok je gledate kroz optiku donatorstva, "horoza za čerupanje" i pogotovu kroz stereotipe poput klasične fraze "vi tamo". Dijaspora nije "tamo", negdje u bestežinskom prostoru, dijaspora je itekako i konstantno prisutna u svojoj domovini. Sudjeluje u svim porama i aktualnostima diljem zemlje i pozno prati događanja u svim sektorima.
Država se već odavno odrekla dijaspore, samim tim sto se ništa ne poduzima da se birači evidentiraju i organizovano glasaju. Država je za dijasporu maćeha.
Opozicija uopste nema viziju koju snagu ima dijaspora. Kada bi se pokrenulo samo 30/40 procenata glasača iz dijaspore mogla bi se promjeniti kompletna aktualna vladajuća struktura. Nažalost većina mogućih kvalitetnih aktivista iz dijaspore odustaju od svih pokušaja praktičnog i konkretnog rada jer ih upravo njihovi istomišljenici targetiraju i omalavažavaju. Odnosno, prihvataju njihov rad i podršku sve do odlučujućeg momenta kada se određuju funkcije i liste.
Sam narod ne prihvata dijasporu kao svog saveznika. Fraze poput “lako je tebi biti hrabar, s vana” , “neznas ti kako je ovdje”, “ne živiš ti ovdje” ... su obeshrabrujuće.
Kao i do sada skeptičan i gledam sa nepovjerenjem bilo koju stranku koja pravi koalicije i priziva stranački otpad. Nova stranka mora tražiti uporište u Tzv “inertnom glasačkom korpusu” ( oko 40%) tj osobama koje do sada uopste nije ili je sporadično izlazila ispred glasačkih kutija. A posebno mora posvetiti pažnju i naći način da zaintrigira i pridobije omladinu. Koja kako se vidi iz raznih statističkih podataka uopste ne glasa ....

utorak, 9. lipnja 2020.

Za koga glasati korumpirana pozicija i mutava opozicija





Srž korupcije sastoji se u tome, da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše pravila koja, u pravilu vrijede za sve članove društva. Na taj način postaju konkurentniji na tržištu od onih koji igraju po pravilima. Rezultat je negativna selekcija, tj. narušavanje djelovanja tržišnog mehanizma selekcije po sposobnosti, što vodi do sporijeg gospodarskog napretka i slabljenja države. Korupcija je osnovni uzrok propasti civilizacija i država.
Korupcija ili podmitljivost u pravnom smislu kazneno djelo zlouporabe povjerenja ili dužnosti koju se obnaša u upravi, sudskoj vlasti, gospodarstvu, politici, školstvu, kulturi i umjetnosti te u negospodarskim subjektima ili organizacijama, radi stjecanja materijalne ili nematerijalne koristi na koju nema pravnu osnovu. Korupcija označava potplaćivanje.
Podjela vlasti na izvršnu, zakonodavnu i sudsku otvara mogućnost, da se ove tri vlasti međusobno kontroliraju, čime je smanjena mogućnost korupcije. Koncentracija moći na jednom mjestu bez mogućnosti kontrole povećava pojavu korupcije.
Idemo dalje
Šta znači mutav? Na njemačkom to bi bio mucav, odnosno osoba koja je ćutljiva, ne govori. Takodje u vujakliji kažu da je mutav čovjek onaj koji je preda poslu, neko koje je totalno asocijalan ne druži se sa drugima. Helem radi se o čovjeku koji ima problema sa inteligencijom i komunikacijom.

Opozicija je izraz kojim se u politici označavaju svi pojedinci, grupe i organizacije koje su iz političkih ili ideoloških razloga suprotstavljene pojedincima, grupama i organizacijama koje predstavljaju vlast, odnosno režim u nekoj državi.

Pod pojmom "opozicija" se, s obzirom na dominaciju demokratskih sistema u suvremenom svijetu, u pravilu podrazumijeva legalna opozicija. Uz taj pojam se vezuje i pojam lojalna opozicija.
Ovisno o tome da li njeni predstavnici sjede u parlamentu neke države, opozicija se dijeli na parlamentarnu i vanparlamentarna. Parlamentarna opozicija u mnogim državama, odnosno te države imaju formalnu instituciju vođe opozicije koji ima posebna prava i obaveze koja se tiču savjetovanja s predstavnicima vlasti oko važnih odluka.

ponedjeljak, 8. lipnja 2020.

Šta je to duboka država





Nekada smo to zvali biroktratska, tehnokratska, država ili elita. Danas je to duboka država. Danas su to mnogo perfidniji i ofarbaniji macani. Duboka država je komparativni sistem, koji nameće svoje posebne interese i interese svojih gospodara i istomišljenika kao općenitih, tako da su interesi duboke države ponekad jači od interesa države za koju nominalno rade. Prvorazredni politički zadatak je dekonstrukcija ovih struktura. Duboka država može biti mreža vladinih službenika koji utječu ili žele utjecati na državnu politiku u najvećoj mogućoj mjeri, bez obzira na stavove demokratski izabranog vodstva. U nekim zemljama, poput Amerike, neke od tih struktura, koje prema nekim klasifikacijama pripadaju „dubokoj državi“, redovne su i pravne institucije te su dio sistem vlasti poput raznih lobista, policije i obavještajnih agencija koje djeluju „ispod radara“. 
Duboka država može biti i moćno poduzeće i korporativni lobi koji je produženi krak dnevne politike, a zbog sigurnih prihoda i monopolskog položaja, oni su mjesto prikupljanja i obogaćivanja pogodnih i poslušnih osoba. Duboko stanje je način djelovanja za upravljače i nadzornike sistema, kao i samoodrživ segment koji ne dozvoljava previše odstupanja od utvrđenih paradigmi i stanja u kakvom su. Osim duboke države uključuje svu " sivu eminenciju ", strukturu bivšeg režima ili obaveštajnog sektora i "večne" političare i mozak organizacija " think tank ", lobiste i generacijske " Odbore"“Čiji politički i društveni planovi iz sjene utječu na sam sistem, te je vrlo teško bilo šta promijeniti. 
UDBA je bila najmoćnija "duboka država" bivše SFRJ u kojoj je nemilosrdno narušavala nacionalne interese. Ostaci tog zlokobnog sistema još uvek opstaju i deluju u sjenci. Može se govoriti o postojanju „duboke države“ kao svojevrsnog kartela političkih i finansijskih interesa. Duboko stanje je tamo gdje su kapital i moć, pa se pojedini (posrnuti) ekonomski divovi mogu gledati kao klasični proizvod "duboke države", tj. Modela ekonomije kuma-roditelja-mafije, gdje postoji duboka povezanost političara, pseudo-poduzetnika i kriminala. Do danas, malo ili više političara uhvaćenih u zločinačke poduhvate i korupciju vratilo je u proračun nezakonito stečenu imovinu , što govori o neovisnosti i autonomiji pravosuđa kao dijela "duboke države".

nedjelja, 7. lipnja 2020.

Tenkovi kao garant mira na balkanu!




Samo jednostavnim prebrojavanjem ovih velikih šklopocija možemo doći do jednog dijela odgovora ko je i kako garant mira na Balkanu.
Srbija je sa 212 tenkova na drugom mjestu u regionu. Ima 199 tenkova M-84 i M84A naslijeđenih iz flote JNA. Vojska Srbije ima i četu sa 13 tenkova T-72.
Hrvatska ima 75 jugoslovenskih tenkova M-84 zarobljenih od JNA, Vojske Republike Srpske Krajine ili preuzetih iz fabrike u Slavonskom brodu.
Bosna i Hercegovina ima raznoliku tenkovsku silu. Čini je 13 tenkova M-84 naslijeđenih od JNA, odnosno Vojske Republike Srpske i 45 američkih M60A3 koji su donirani Armiji Federacije BiH krajem 90-ih godina.
Sjeverna Makedonija ima 31 tenk T-72A nabavljenih u Ukrajini 2001.
Najmanje tenkova u regionu ima Slovenija. U aktivnoj službi nalazi se 14 tenkova M-84
Crna Gora nemaju tenkove u aktivnoj službi.
Uz ovo treba napomenuti da samo Srbija ima vojnu akademiju. Druge su ukinule svoje vojne akademije.
I treći dio na suštinski odgovor ko je garant mira na Balkanu
Tenk M-84 troši 260-450 litara goriva na 100 kilometara.
Kada se sve uzme u obzir, M-84 može sa 1600 litara goriva preći 350-600 kilometara.
I za kraj dakle hipotetski gledano Srbija da bi stigla do Sarajeva, morala bi za svoju flotu tenkova obezbijediti 339.200 litara goriva.
Može se izvesti zaključak garant mira je svako za sebe. Rata neće biti. Jer niko nema toliko goriva da bi se zafrkavao sa ratom.

četvrtak, 4. lipnja 2020.

Nakon covid 19, svima nam je ravno more.




Novinari opšteg znanja nakon priče i senzacije o pandemiji nastavili su sa senzacionalizmom tako što su pričali o padu ekonomskih vrijednosti. To je čista glupost. Ekonomska kriza ne postoji. Recesija ne postoji. Uzokovana pandemijom. Zašto jednostavno zato što je to masovna pojava koja se dešava svima i nema te disproporcije pa samim tim i razlika se ne pojavljuje izmedju učesnika. Da pojednostavim zašto mislim da ekonomske krize nema. Nešto što djeluje na sve istim intenzitetom nije kriza nego pojava, koja ukazuje na slabost sistema, a ne na izvanredna dešavanja.
Još jedan argument za ovu moju kratku tezu da nema ekonomske krize je raznorazne pomoći. Kako je to neobično jedni drugima šalju pomoć. Onda se od jednih bojite uzeti i poklon jer niste sigurni šta to podrazumijeva. Jeli zaraženo i da li je pomoć zaista pomoć ili je trojanski konj.
Idemo dalje. Negativne kamatne stope koje su se pojavile u Americi. I sva šteta nastala sa tom pojavom do sada nezabilježenom je način da recesija u američkom društvu se preseli na druga društve druge države koje su zbog toga što nisu dovoljno velike da se suprotstave americi primiti taj pritisak i morati stezati kaiš kratko rečeno amerikanci su trošili, a mi ćemo morati stezati kaiš. Dakle, od ekonomske krize amerika je imala prvi dio kada se troši a mi imamo drugi dio kada se vraća
Odliv mozgova iz jednog prostora i premještanje u druge prostore je sasvim prirodna stvar. Takozvana kriza izazavana takozvanom epidemijom će naravno povećati pokret za one koji su školovaniji od prosjeka je takodje prirodna stvar jer ovi školovaniji su spremniji za pokret i bilo kakav potres na tržištu rada ponude i potražnje oni su ti koji će se pokrenuti.
I za kraj odgovor na pitanja da li će biti promjena u svijetu. Ako se prirodni slijed sveopšte recesije čovjeka i čovječanstva zanemari nikakvih promjena neće biti. I dalje će ljudi iz bogatog zapada gledati da zarade što više, a ovi što su manje bogati će vraćati ono što potroše ovi bogati. Ciklični krugovi ponavljanja ekonomskih kriza su došli u fazu da su ekonomske krize konstantne i da više nema krugova to jest da iz dana u dan živimo ekonomsku krizu koja je zapravo vrhunac ekomskog izrabljivanja siromašnih od bogatih. Šta nam slijedi poslije ovoga. Sasvim prirodno kataklizma.  
Da rezimiram izvanredna dešavanja uzrokovana izvanrednim stanjem kao odgovor na izvanredne okolnosti ukazuju na slabost sistema.

ponedjeljak, 1. lipnja 2020.

Chomsky ne živi u BiH???




Zadnjim izvještajima statistike da je broj nezaposlenih smanjen vladajuče političke partije posmatraju kao uspjeh i ne shvataju da su se ljudi sami snašli za sebe. Iselili su se. Vladajući ne žele da pored ovog podatka stave podatak o broju radnih mjesta i konstatuju da smanjenje broja nezaposlenih bez povećanja broja radnih mjesta ukazuju na situaciju na drugom mjestu koje se nikako ali nikako ne može nazvati uspjeh. Za takvo stanje uzrokovalo je nekoliko stvari od dugogodišnjeg neuspješnog bavljenja politikom onih koji su na vlasti, do odnosa poslodavaca koji zloupotrebljavaju situaciju ponude i potražnje radne snage i do iznemoglosti snižavaju cijenu rada mogu se kao stanje u društvu nazvati kao parazitiranje na nesigurnosti radnika. Jer, neizvjesna egzistencija običnog svijeta osigurava njihovu pasivnost i neće se boriti za svoja prava, neće zahtijevati povišicu ni tražiti povlastice, šutjet će u vječnom strahu za svoja radna mjesta.
Chomsky navodi primjer nekadašnjeg predsjednika Federalnih rezervi Alana Greenspana, jednog od krivaca za ekonomski slom nekoć smatranog jednim od najboljih ekonomista svih vremena. Svjedočeći pred Kongresom u doba Billa Clintona, izjavio je da američko gospodarsko čudo na čijem je čelu bio dobrim dijelom ima zahvaliti "rastućoj nesigurnosti radnika".
Amerikancima se mora odati priznanje zbog činjenice da su svoj kulturni obrazac nametnuli cijelom svijetu.Umjesto da Amerikanci budu evropeizirani,što bi bio kulturni skok,cijela se planeta amerikanizirala.Svi smo skočili na noge u pravednom gnjevu nad sudbinom američkih crnaca,brinemo se o sigurnosti američkih radnika,durimo se svako malo na Trampa, divimo se Melaniji, plačemo kad nastrada neka NBA ili holivudska zvijezda, hvata nas predizborna groznica uoči američkih predsjedničkih izbora...... Njih mi je žao ali me za mene i moje duša boli.
Mi i dalje djecu i dalje plašimo da čemo ih dati ciganima, hvata nas panika pri pomisli da će migranti ostati ovdje, mirimo se političkim "teatrom apsurda", za sve su nam krivi oni što se mole drugom bogu, a pogotovo oni koji se ne mole nikome, živimo bijedno, ispod granice dostojanstva, okruženi razbojnicima sa kravatama....... Nekada su evropski intelektualci patili takozavani "velt šmerc"(svjetsku bol). Mi, danas, po svemu sudeći, ne patimo ni vlastitu, ni svjetsku, već američku bol.


Opozicija ne postoji. Rezultat na izborima nula



Kako ili koga nazvati opozicija. Šta je to novo od svega onog što nam se nudi. Šta je to alternativa onom što smo imali do sada. Sve one političke spodobe koje vole i žele viriti iz debelog mesa vrhovnika ne možemo smatrati opozicijom jer oni jednostavno nisu oportuni oni su unutra stvarno ali samo prividno su vani. Ko slijepo crijevo.

Interesantno za ovo jedno provokativno razmišljanje može se kao konstatacija postaviti na sve tri izbora koja nam se bliže.

U Srbiji imamo poziciju i satelite. Tu je i partija koja postoji da bi davala ekstremističke izjave i provocirala javnost a sve u svrhu i za cilj vrhovnika. Svojevremeno to je bio zadatak Vuka Draškovića i njegove partije Srpski pokret obnove. Kada se osilio i shvatio da bi mogao ugroziti prvog hitno je formirana Radikalna stranka i Vojka Šešelj. Koja je nastavila biti ekstremna u  izjavama ali je imala i specijalan zadatak a to je ugroziti poziciju Vuka i SPO. Danas je situacija je indentična. Nema alternative niti novih ideja, ali zato postoje ekstremisti u izjavama. Ono što je razlika od tog vremena su partije koje misle da su opozicija. Jedni bi da ne izadju na izbore, a drugi bi da izadju na izbore i ne predju izborni prag. Rezultat za gradjane srbije, za demokratiju uopšte i slobodnu riječ je nikakav. Tako da je potpuno svejedno za koga se odlučiti od njih. Rezultat je isti. Nula.

U Hrvatskoj se nude takozvani lijevi i takozvane ustaše. I za koga se odlučiti. Isti je rezultat svejedno je. Mala razlika od prije su kojekakvi estradni „umjetnici“ koji misle da se razumiju u politiku jer su svoju pjevačku popularnost željeli iskoristiti u političke svrhe. I šta se od toga može dobiti. Ništa. Lista nabijedjenih romantičara su nezavisni kandidati i medju njima je vrlo interesantan bračni par filozofa koji želi proći na izborima na isti model na istim pričama i pokušavaju zauzeti istu poziciju u parlamentu. Može li to. Nemoguće. Ali i ako se desi da prodju, ko bi normalan slušao njihove beskorisne tirade i filozofiranja koja ne mogu donijeti neku korisnost za društvo. Helem, imali promjene u Hrvatskoj. Ne. I nakon izbora će takozvani lijevi i umišljene ustaše pokušati nuditi svoje ideje. Rezultat nula.

U BiH politika se komotno može nazvati ABC politika. Jer ko fol oni žive na jednom prostoru bave se jednom državom i rješavaju zajednička pitanja. A stvarnost je da su oni BiH podjellili po interesnim sferama i ponašaju se poput američkih gangova. Niko ne smije preći granicu zone odgovornosti jednih od drugih. U hrvata najmanje je promjena. Njih je toliko malo da ne mogu izbarati niti svog člana predsjedništva i nakon izbora ponašaju se ko djete na tuti. Dure se i krevelje. Kao da bi zaplakali.
Kod srba nikakve promjene. Svi se nešto svadjaju, a slažu se u jednom ne dirajte mi Republiku Srpsku. Iako, niko više i ne spominje postojanje RS. Ali nema veze oni znaju vikati ne dirajte nam RS. Kod bošnjaka je za milimetar bolja situacija. SDP je postala toliko mala partija da više nema onih koji bi da donesu nove ideje, što je htjelo ili koga su morali otjerati uspjeli su. Danas najveći rasadnik novih partija je SDA. Mnogo toga je nastalo nakon kongresa. Ambicije dugogodišnjih članova su narasle i kada ih nisu mogli ispuniti odlaze da naprave svoje partije koje poslije nekoliko godina i nestaju. Pojavila se izvjesna Platforma i izvjesni profesor iz Amerike. Čovjek sve zna. O svemu ima mišljenje. Samo još da dobije povjerenje bilo koga i pokaže kako se ponaša u stvarnoj politici. Inače je neuvjerljiv i bez povjerenja.

Helem, nakon izbora čista nula. Stanje bez promjene. 

Grad bez žena nema sutra

       Nikada lošiji rezultati za ideju gradjanske BiH upravo su završene. I možemo posmatrati rezultate toga. U gradskom vijeću Zenice,...