ponedjeljak, 29. lipnja 2020.

SNSD i devet patuljaka



Danas je dan veliki odluka i velikih potpisa u RS. Pred predstojeće lokalne izbore najveća partija na prostoru RS ulazi u koaliciju sa devet političkih partija koje ovim činom priznaju da su male ribe, samim tim dozvoljavaju da ih velika riba pojede i za četiri godine sasvim izvjesno neće niti postojati. To je iskustvo razvijenih političkih sistema. Kako se ovaj potez može posmatrati? Sa pozicije SNSD-a ovakav čin je da se postigne apsolutna vlast na prostoru RS i da se ovlada na prostoru cijele RS čime se stvaraju preduslovi za predstojeće oće izbore za dvije godine i formiranje apsolutne vlasti u RS sa jednog mjesta. Iz sjedišta SNSD-a. Ali krenimo redom.

Na prošli izborima iz 2016.g. U Republici Srpskoj najbolji izborni rezultat ostvario je SNSD osvojivši 33 načelničke pozicije, što je 11 načelničkih mjesta više u odnosu na lokalne izbore 2012. godine.
Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, tada je bio mnogo radostan. Rekao je da je SNSD doživio „veličanstvenu pobjedu“. Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) koji je dobio 10 pozicija gradonačelnika i načelnika opština više nego prije četiri godine.
Još jedan korak u nazad govori da je na lokalnim izborima 2008. godine imao čak 41 načelničko mjesto, a 2012. je osvojio 15 načelničkih mjesta. Kolo sreće se okreće. Da li je sve sreća! Ulazak u priču oko referenduma je bilo kockanje sa mnogo čim, ali proračunato kockanje koje se u potpunosti isplatilo. Pitanje referenduma je iz predizborne kampanje istisnulo na marginu raspravu o stvarnim problemima u lokalnim zajednicama, čime je opoziciji značajno smanjen manevarski prostor, jer pitanje nacionalnih interesa je kao što znamo Dodikov domaći teren. Kao rezultat toga, SNSD je ostvario značajno bolji rezultat nego na lokalnim izborima prije četiri godine. Njegovi kandidati su osvojili 33 načelničke pozicije (uključujući i dvije u Federaciji BiH – Drvar i Glamoč), a koalicijski partneri (DNS, SP i SRS) još devet. Najviše je odjeknuo povratak Trebinja u SNSD-ove ruke, a među veće trijumfe spadaju i “preoteti” Prnjavor, Gradiška, Vlasenica, Pale, Višegrad, Rogatica i Nevesinje. Ubjedljiva pobjeda i konsolidacija lokalne vlasti je očekivano ostvarena u Banja Luci i drugim opštinama koje joj gravitiraju, ali uglavnom uz značajne promjene istaknutih kadrova. Najveći skok je ipak ostvaren u istočnom dijelu Republike Srpske. Dodika, budući da se sada može u potpunosti sakrivati iza naroda za svaki poduhvat koji mu padne na pamet.
I šta se može očekivati od SNSD-a i devet patuljaka. Svašta i ništa!

subota, 27. lipnja 2020.

Uvod u roman - Mjesec od srebra




Bosna je zasebno društvo. Ovdje su postoje tri vjere koje nikada nisu živjele u potpunoj izolaciji jedna od druge. 
„Bosna je postala ono što je uvijek bila. To je zajednica koja iza sebe ima tradiciju.“ 
Zbog sukoba vjera uništena je Bosna. Bogumilstvo, kao vjera, se održalo zahvaljujući činjenici da je bilo narodna vjera i da je okupljalo sve slojeve. Sve dok je postojalo jedinstvo između vladara i naroda trajalo je bogumilstvo kao vjera.
U prvim godinama vladavine Stjepana II teritorija bosanske države se povećala. Iskoristivši nerede u Srbiji proširio je teritoriju na jugoistoku. Zauzima dio Huma i dolinu Neretve koja predstavlja značajan put prema Jadranu. Daljim osvajanjem prema istoku pod Tvrtkom I Bosna je zaržala ovaj teritoriji i izlaz na more. Bosna se pridružila Dubrovniku i ostalim trgovačkim silama Jadrana. 
Stupanjem Hrvatina Stjepanića u vazalni odnos prema Stjepanu II, Bosna je došla u posjed gradova Ključa na Sani i Kotora. U Bosni postoji veći broj utvrđenja. Za nastanak gradskog naselja daleko su značajniji novi ekonomski procesi koje je sa sobom donio razvoj društva. Razvoj je potican kroz rudnike u koje su dolazili njemački rudari da bi eksploatisali prirodna bogatstva Bosne. Uz rudarske jame okupljaju se trgovci i tako se osnuje selo koje svojim daljim razvojem prerasta u grad. Temelji razvoja postavljeni pod vlašću Stjepana II učvršćeni su pod vlašću Tvrtka I. Nisu gradovi samo administrativna središta već i sjedišta feudalaca. Najviši stepen razvoja dosegli su rudarski gradovi, ali je njihov razvoj zavisio od razvoja rudnika. Na osnovu olova, rudnik Olovo se, pored Srebrenice, razvio u vodeći rudarski i trgovački centar na bosanskom području. Najstariji rudnik srebra u srednjoj Bosni je Ostružnica. Dubrovčani su predvodili trgovinu u Bosni tako da dolazi do razvoja snažne dubrovačke kolonije koju je vodio konzul. Domaći svijet u Srebrenici takođe uzima učešća u trgovini. Na Drini se trgovina ne zasniva na rudarstvu. Ova pokrajina razvijala saobraćaj.
Osnovni oblik zemljišnog posjeda koji je karakterističan za srednjovjekovnu Bosnu je baština. Baština je stečena i priznata vjernom službom i zaštićena vjerom gospodskom. Plemenita baština označava zemlju koja je prvobitno pripadala plemenu, a zatim je podijeljena pojedincima. U porodici ovaj termin označava puno i neograničeno pravo vlasništva nad zemljom.
Najveći feudalci su vremenom kroz vjernu službu stekli toliku moć da su na svojim posjedima preuzeli funkciju državne vlasti. Takvi feudalci su bili poznati pod imenom rusaška gospoda. Formalno su priznavali kraljevu vlast, ali su svojim posjedima upravljali poput vladara. Često je njihova moć presudan glas na Stanku, gdje se odlučuje o najvažnijim pitanjima vezanim za Bosnu.
Stanak predstavlja državni aparat koji je uz kralja upravljao srednjovjekovnom Bosnom. Na Stanku su donošene sve najvažnije odluke vezane za Bosnu, a sastojao se od svih velikaša Bosne. Crkveni velikaši nisu bili uključeni u Stanak. U bosanskoj državi nisu postojali utvrđeni manastiri i samostani kao u drugim državama na Istoku i Zapadu. Ovo se može objasniti pojavom i širenjem hereze koja je imala odraza na cjelokupni društveno-ekonomski i politički život bosanske države.
Pored Bogumilstva u Bosni se pojavljuje i katoličanstvo i pravoslavlje koje ne hvataju dublji korijen. Od vladavine bana Kulina pa do Stjepana ll u Bosni najjači uticaj ima učenje Crkve bosanske. Ona se razlikovala od drugih crkvi jer nije imala materijalnih zahtjeva i zato je prihvatana od strane svih slojeva stanovništva. Za razliku od drugih, Crkva bosanska nije gradila veličanstvena svetišta, nego svetišta napravljena većinom od drveta, što je jedan od glavnih razloga zašto danas na područiju Bosne i Hercegovine nema ni jednog Bogumilskog svetišta. Crkva bosanska je predstavljala moćnog zaštitnika feudalaca od vladareve samovolje. Vladari su morali poštovati Crkvu jer im je ona, pružajući podršku njima, osiguravala i podršku naroda i vlastele. Bila je karakteristična samo za srednjovjekovnu Bosnu.


petak, 26. lipnja 2020.

Političari ne čuju gradjane........ u Hrvatskoj



Naredni vikend su izbori u Hrvatskoj i vrlo je interesantno pogledati šta muči Hrvatske gradjane a Hrvatski političari ne žele da ih čuju. Ukratko može se reći, građani masovno žele rezanje javne uprave, poreza, općina i županija. Nadmoćna većina građana želi manje poreze i rezanje javnog sektora, od broja zaposlenih u upravi do broja administrativnih jedinica poput gradova i općina.
Na pitanje treba li Hrvatska reformirati javni sektor, 93,7 posto ispitanika kazalo je da treba. Na pitanja o promjenama 76,2 posto građan voljeli bi vidjeti smanjen broj zaposlenih u javnoj upravi.
Građani Hrvatske njih 81,9 posto želi smanjenje broja općina i gradova.
  Da Hrvatska ima previsoke poreze, smatra 81,4 posto ispitanika, a da tvrtke plaćaju previše poreznih i parafiskalnih nameta, smatra 79 posto ispitanika.
Umjesto zaključka kada se samo pogledaju zahtjevi gradjana, a bogami i ponašanja političara koji u svojoj kampanji nisu govorili ni slova na ova pitanja me podsjeća na BiH. Nema nikakve razlike izmedju Hrvatske i BiH. I kod nas u BiH ista je stvar.

četvrtak, 25. lipnja 2020.

Evropa ne voli dvojno državljanstvo




Kada je riječ o Evropskoj uniju, situacija se tu u priličnoj meri razlikuje od zemlje do zemlje. U Njemačkoj su od 2007. godine državljani zemalja EU, kao i Švajcarske naturalizovani na osnovu pretpostavke „višestrukog državljanstva". I ostale države EU dozvoljavaju dvojno državljanstvo, bilo u potpunosti, bilo uz određena ograničenja.
Ima zemalja koje svojim građanima jednostavno ne daju ispis iz državljanstva. A ima i onih koje dozvoljavaju dvostruko, pa i višestruko državljanstvo. Ovo je pregled situacije u Njemačkoj i još nekoliko zemalja.
U Turskoj je uhapšen njemački državljanin turskog porijekla, u zatvorima u Iranu nalazi se nekoliko zapadnih državljana. Državljanstvo neke ljude prati kao sjenka, čak i ako su odavno otišli iz zemlje na čiji pasoš imaju pravo.
Ta putna isprava može biti blagoslov, ali i prokletstvo, može omogućavati slobodu kretanja, ali je i ograničavati. To zavisi od države do države.
Iran je jedna od zemalja koja ne pušta svoje građane, čak i ako oni zaista žele da odu. Građanski zakonik Irana predviđa da je iransko državljanstvo gotovo nemoguće napustiti. U isto vrijeme, ono se stiče praktično neizbježno: svako čiji je otac državljanin te zemlje takođe dobija iransko državljanstvo.
Ženama je posebno otežano da se odreknu iranskog državljanstva. One naime ne smiju da imaju neko drugo državljanstvo osim onog koje imaju njihovi muževi. Iz tih razloga se u Njemačkoj dvostruko državljanstvo gotovo uvijek prihvata kada je riječ o naturalizovanim Irancima. Podaci njemačkog Saveznog zavoda za statistiku pokazuju da je prošle godine njemačko državljanstvo dobilo 3.080 Iranaca, a da se pritom niko od njih nije odrekao svog iranskog pasoša.
Iran nije jedina zemlja koja odbija da da svojim građanima otpust iz državljanstva. To je slučaj u još četrdesetak zemalja, uključujući i neke za koje se to možda ne očekuje – poput Argentine. Prošle godine 155 Argentinca dobilo je državljanstvo Njemačke i pritom zadržalo svoj argentinski pasoš. Ostale zemlje sa strogim pravilima o državljanstvu su Avganistan, Eritreja, Iran, Nigerija, Sirija…
Popis stanovništva iz 2011. godine pokazao je da u Njemačkoj ima nešto manje od 4,3 miliona ljudi koji pored njemačkog imaju bar još jedno državljanstvo. Pored njemačkog, 690.000 ljudi ima i poljsko, 570.000 rusko i 530.000 tursko državljanstvo. Ti podaci nisu, međutim, precizni, jer je Savezni zavod za statistiku do njih došao samo na osnovu izjava popisanih. Mora se računati da su mnogi prilikom popisa zaboravili ili nisu željeli da navedu da imaju još jedno državljanstvo pored njemačkog.
Specifičnost Njemačke bilo je to što su do kraja 2014. godine djeca čiji su roditelji stranci, a rođena su u Njemačkoj, između 18 i 23 godine morala da odluče čiji pasoš će uzeti: zemlje rođenja ili zemlje porekla njihovih roditelja. To je prije svega pogađalo ljude turskog porijekla s njemačkim pasošem.
Međutim, od kraja 2014. oni koji su do navršene 21. godine u Njemačkoj boravili najmanje osam godina ili su šest godina u Njemačkoj pohađali školu – ne moraju više da donose takvu odluku. To važi i za one koji su školsku diplomu ili stručno obrazovanje stekli u Njemačkoj. Ljudima turskog porekla to je omogućilo da zadrže i tursko i njemačko državljanstvo. U osnovi, postoje dva principa na osnovu kojih se odlučuje ko ima pravo na državljanstvo. Sjedinjene Američke Države tako državljanstvo dodjeljuju na osnovu teritorijalnog principa, koji se takođe naziva ius soli. To znači da sva djeca rođena na teritoriji SAD dobijaju američko državljanstvo. Drugačije je na primjer u Njemačkoj i Kini. Te dvije države slijede princip porijekla, ius sanguinis. Njemačko državljanstvo se dakle ne stiče na osnovu rođenja na teritoriji Njemačke, već na osnovu porijekla roditelja.
Ipak, u Njemačkoj je ljudima stranog porijekla omogućeno da dođu do njemačkog državljanstva, a moguće je steći i dvostruko državljanstvo. U Kini je to znatno teže, a dvostruko državljanstvo je čak zabranjeno zakonom. Takođe, djeca Kineza koja žive npr. u SAD neće moći da postanu kineski državljani, jer je to u suprotnosti sa principom porijekla.


Jedno pitanje i dva odgovora Dvojno državljanstvo BiH sa Hrvatskom:




Otpust iz stranog državljanstva  obvezne su dostaviti osobe koje zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnose na temelju boravka u Republici Hrvatskoj (redovna naturalizacija) te osobe koje zahtjev podnose na temelju rođenja na području Republike Hrvatske. 

Sporazum o dvojnom državljanstvu između dvije zemlje potpisan je još 2007. godine, a njegova primjena počela je 2012. godine. Potpisao ga je Sredoje Nović i suštinski rješava nekoliko stvari.

Dvojno državljanstvo
Hrvatska, u nekim slučajevima, uz stjecanje hrvatskog dopušta i zadržavanje jednog ili više stranih državljanstava, Zadržavanje stranog državljanstva dopušteno je:
kada se hrvatsko državljanstvo stječe temeljem braka ili životnog partnerstva s hrvatskim državljaninom, kada ga stječe iseljenik, njegovi potomci i njihovi bračni drugovi, kada je u pitanju stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Hrvatsku i njegovom bračnom drugu, maloljetniku, osobama koje traže ponovni primitak u hrvatsko državljanstvo
pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu.

Obvezan otpust iz stranog državljanstva
"Ugovor o dvojnom državljanstvu: bh. strana u postupku prihvatanja državljanstva Hrvatske ne zahtijeva odricanje od svog državljanstva, dok Republika Hrvatska ne dozvoljava prijem u svoje državljanstvo bh. državljanima bez odricanjima od državljanstva BiH", navodi se u odgovoru sa nivoa države, dok se, sa druge strane, u odgovoru koji je napisan u RS-u navodi sljedeće: "Između BiH i Hrvatske nije zaključen bilateralni sporazum vezano za pitanje dvojnog državljanstva što podrazumijeva da ne postoji pravni okvir po kojem bi državljani BiH istovremeno mogli posjedovati državljanstvo Hrvatske".

srijeda, 24. lipnja 2020.

U lijepoj njihovoj izborni cirkus gostuje još 15 dana



Najinteresantniji nebitni na Hrvatskoj političkoj sceni su tvz. Neovisni politički analitičari koji nisu uspjeli sebe uhljebiti na ovim izborima, ali su procijenili da bi oni mogli postati političari. Predistorija ovog promašaja je krenuo onog momenta kada su upravo oni kao neovisni politički analitičari iz svakojakih lokalnih medija prosipali znanje i analize o ovom ili onom. Ali, je istina ono što su pričali višestruko nebitno. Niti su ih slušali oni koji su ih plaćali, niti su iz slušali glasači. Izgleda da je intelektualna onanija bila bitna samo ovoj maloj grupi nebitnih.
Tako nebitni, navikli na svoju apsurdnost, biće im neobično ako postanu bitni. Helem, jedino što se može desiti jeste da ostanu nebitni. O kome se radi.

Ivica Relković, bivši je strateg MOST-a, a zatim "neovisni politički analitičar" u pravilu najavljuje urušavanje svih postojećih trećih opcija i detaljno objašnjava zašto se nisu u stanju suprotstaviti postojećim politički duopol. Ovaj se „neovisni politički analitičar“ ozbiljno priprema za izbore, osnovao je „stranku s imenom i prezimenom“ i najavljuje da je pravi treći put koji svi čekaju. U praksi, međutim, ne izgleda tako sjajno. Nakon što nije uspio registrirati stranku, službeno zbog coronavirusa i nezvanično zbog nemogućnosti okupljanja 100 ljudi oko njegove ideje. Široka publika nije mogla ni pretpostaviti da je Relković svojom „stručnom ekspertizom“ zapravo trasirao put za politički iskorak. 
Igor Peternel je također koristio posljednju godinu svoje neovisne političke analize kako bi uvjerio svoje čitatelje, slušatelje i gledatelje da su Skorina kampanja, poruke i politički sadržaji najveće savršenstvo koje su hrvatska država i građani vidjeli u političkoj povijesti, da se prebace na Skorinin izborni štab očekuje jedno od prvih mjesta i ulazak u Parlament.
Marija Selak Raspudić ne ide potpuna priča bez supruga Nino Raspudić koji je izabarao oštro desno.
Činjenica je da su nekada "neovisni politički analitičari" gotovo preko noći prešli na politiku bez ikakvog smislenog plana i programa. Oni koji godinama kopaju po političkim opcijama, pozivajući ih na nedostatak programa, ozbiljnosti, dubine, svrhe i smisla, sada se upuštaju u političke projekte koji su potpuno šuplji, bez ideja i bez ikakvih stvarnih šansi da dovedu do bilo kakve društvene promjene. Takvim očajničkim pristupom ozbiljno sumnjaju u sav svoj dosadašnji rad i sasvim legitimno otvaraju pitanje jesu li ikad bili neovisni politički analitičari ili samo predstavnici raznih političkih interesa i grupacija u obliku "neovisnih političkih analitičara".

ponedjeljak, 22. lipnja 2020.

Koja je uloga muškarca kod abortusa




Najčešći razlozi za prekid trudnoće su socijalne ili ekonomske prirode, a kod mladih djevojaka nespremnost za materinstvo. Prekidi trudnoće svakodnevni su u našim bolnicama, nije se ništa promijenilo nabolje, štaviše, broj rapidno raste. Šokantan podatak do kojeg smo došli je da se za godinu u Federaciji BiH uradi oko 3.500 abortusa, dok se u Republici Srpskoj, prema potvrđenim podacima, godišnje uradi oko 2.000 prekida trudnoće. Rasulo postoji, posebno je povećan broj trudnoća koje se i ne mogu prekidati. Priča da se susreće s raznim situacijama, od teških životnih problema, izvanbračnih veza, sakrivanih trudnoća, čak i maloljetnica kojima roditelji nisu znali da su u drugom stanju. Pobačaja na zahtjev žene u 2016. zabilježeno je 2.520 (ili 36,5% u ukupno registriranim pobačajima) Međutim podaci izneseni bez pojašnjenja ili interpretacija, ne govore nam mnogo. Je li to puno ili malo pobačaja? Što može biti uzrok smanjenja broja pobačaja? Naime, među ženama koje traže pobačaj najviše je onih koje nisu rodile (34,1%), a zatim onih koje već imaju dvoje djece (29,4%). U izvještaju također stoji da je iz podataka vidljivo da se pobačaj još uvijek koristi kao sredstvo kontracepcije. Prema statistici, u zemljama okruženja zastupljeno je osam pobačaja na 100 porođaja, dok se u BiH taj broj kreće od 12 do 13 pobačaja na 100 porođaja.

EVROPA
U Njemačkoj se pobačaj već 150 godina nalazi u Krivičnom zakonu. Pobačaj je prema njemačkom Krivičnom zakonu ubistavo na zahtjev ili ubistvo iz nehata. Već sedamdesetih godina prošlog stoljeća je zbog toga u Njemačkoj nastao pokret "Moj trbuh pripada meni", kojim se zahtijeva brisanje člana 218 iz ovog zakona. Danas, gotovo pola stoljeća kasnije, aktivistice izlaze na ulice sa sličnim zahtjevom: "Prekid trudnoće van krivičnog zakona!" Prema Krivičnom zakonu Njemačke, prekid trudnoćeu Njemačkoj kažnjava se zatvorom do tri godine ili novčanom kaznom. Postoje tri kriterija prema kojima se abortus može izvršiti bez kazne: Ukoliko žena zbog medicinskih razloga mora abortirati, ukoliko je trudnoća uzrokovana silovanjem ili ako žena sudjeluje u savjetovanju i abortira prije dvanaeste sedmice trudnoće. U ta tri slučaja abortus se ne smatra krivičnim djelom i neće rezultirati nikakvom kaznom. Ali, i pored ovih izuzetaka, postupak nije legalan, samo je moguć bez kazne. Prema podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku, u 2018. u Njemačkoj je izvršeno nešto više od 100.000 pobačaja. U 96 posto slučajeva postupak je izveden nakon konsultacija i prije 12 sedmice trudnoće. Gotovo četiri posto pobačaja izvedeno je iz medicinskih razloga, a samo 20 prekida je uslijedilo nakon kriminološke indikacije -  trudnoća zbog silovanja.

Grad bez žena nema sutra

       Nikada lošiji rezultati za ideju gradjanske BiH upravo su završene. I možemo posmatrati rezultate toga. U gradskom vijeću Zenice,...